Kapetan je ŽIV & ZDRAV… ye dogs!





Oduvijek sam se pribojavao slijeda događaja koji će uzeti maha čim pokažem makar i trunku slabosti pred ostatkom posade, a jučer sam imao priliku proživjeti svoje najveće strahove.

Iako je Kapetan modeliran prema Božjoj slici te je potpuno savršen, Sotona je sinoć odlučio staviti na kušnju njegove sposobnosti vođe, seks simbola i budućeg vladara svijeta te ga je blagoslovio temperaturnim obratom. Drugim riječima, razbolih se i iscrpljen padoh na krevet s bolnim grčevima kao svojim jedinim suputnicima na grozničavom putovanju prema Limbu.

Kako je moja fibra sigurno napredovala, a demoni groznice se strateški počeli razmještati okolo mog kreveta zlurado se keseći mojoj nemoći, Posada je plesala svoj vlastiti vražji ples.
Ležeći nepokretan, sputan drhtavim okovima bolesti koja mi je bez milosti žvakala tijelo, mogao sam samo usredotočeno zuriti kroz zamagljeno staklo brodskog okna van, u nemirne valove ponoćnog oceana.

Posada je za to vrijeme, iskoristivši sretnu priliku, obijesno navalila na brodsko skladište i, probivši se krampovima, kukama, vilicama i noževima do bačvi s rumom, otvorila ih sve do jedne bolesno uživajući u parajućim zvukovima cijepanja drveta i praskavog pucanja metalnih šarki.

Čim je alkohol bio osiguran, a njegova količina obećavala potoke bezuvjetnog razvrata i slatko-gorkog zaborava, Posada je krenula na spremište oružja.
Bez ikoga da ih odvrati od zlog nauma, prostorija s brodskim oružjem bila je ispražnjena brzinom kolere u dječjem vrtiću.

Pobunjenici izađoše do zuba naoružani te pijano ponosni krenuše prema Kapetanovoj kabini. Mojoj kabini…

Stigavši do mog kreveta, isprva su me ignorirali obraćajući pažnju samo na moju osobnu biblioteku koju su imali namjeru zapaliti zajedno sa mnom. Nasreću, samo su uzeli moju sablju i kubure te mašući oružjem skakali po kabini ismijavajući me i rugajući se mojoj nemoći.

Poput klaunova iz noćne more, ohrabreni vatrenim oružjem, noževima i sabljama, zabludjeli časnici predvođeni brodskim kuharom priuštili su si veličanstveno uvrnutu paradu najnižih strasti i morbidni vatromet najtamnijih nagona.

A ja… ja sam samo mogao napušten bespomoćno ležati i pri slabom svjetlu uznemirenog plamena svijeće zabrinuto promatrati bezoblične prikaze kako zlosutno plešu po blijedim zidovima kabine te slušati užasnute krikove pobunjenika pomiješane s gromoglasnom pucnjavom topova negdje duboko u potpalublju.

I sve tako, duboko u noć, s nijemim Mjesecom i zatočenim Kapetanom kao jedinim svjedocima.


Zimsko sunce polagano se uzdiglo te je svojim prvim jutarnjim zrakama otkrilo prizor vrijedan spomena – hrpu mamurnih gusara koji uspavani bespomoćno leže izvaljeni na, rosom i jutarnjim mrazom obasjanoj, palubi.

Ustajem se iz kreveta, odijevam svoj kapetanski šešir, opasujem mač i s bijesnim osmjehom pravednika na svom bradatom ali nevjerojatno seksi licu krećem prema njima, ususret britkoj hladnoći januarske zore.


Danas je dan obračuna s pobunjenicima, a ovaj post ostaje ovdje kao živi podsjetnik biblijske istine koja nas uči da se nije mudro zajebavati s Kapetanom.