Hhokay, ajmo malo govoriti o činjenicama…
U 16. i 17. stoljeću bila je sva krupnija roba prevažana brodovima. Naravno, tada još nije bilo govora o sintetiziranju umjetnog gnojiva tako da su velike brodske pošiljke prirodnog đubriva bile sasvim uobičajene.
E sad, đubar je tijekom transporta bio čuvan u suhom stanju jer je na taj način težio znatno manje, a samim time omogućavao lakši transport većih količina gnojiva – što je čitav process činilo ekonomski isplativijim.
Ipak, za vrijeme plovidbe otvorenim morem postojala je stalna opasnost od vlaženja gnojiva koje ne samo da bi postajalo sve teže i teže u kontaktom s vodom već je kemijska reakcija vode i gnojiva poticala ponovnu fermentaciju đubra čiji je nusprodukt – metan.
Znajući da je sva roba na brodu bila skladištena ispod palube, čvrsto zapakirana kako bi se štedjelo na prostoru, pokušajte zbrojiti dva i dva (PS Biz’… to je 4)…
Metanski plinovi bi se nakupili u uskom prostoru potpalublja i čim se neki jadnik spustio uvečer provjeriti robu noseći uljanu svjetiljku… … BOOOM!!!



Na ovaj način uništeno je nekoliko poznatih transportnih brodova ovog vremena. U početku nije bilo poznato zašto je dolazilo do eksplozija no kada je razlog bio napokon otkriven – paketi gnojiva morali su zakonom nositi oznaku S.H.I.T. što je značilo ‘Ship High In Transport’. Nekoliko stoljeća kasnije i mi koristimo ovaj termin, doduše u malo drukčijem značenju, ali sve je to ionako isto SRANJE.
E, to je nešto što vas neće naučiti u školi. Good day!



Zahvaljujem se svojoj najdražjoj prijateljici, Sfinx Tetivi na uvidu u ove vitalne povijesne podatke.


Cpt. Black ‘The Bad Seed’ Adder
Better than You