Kao kapetanu, čast mi je da mogu prestaviti dvije nove prinove našoj posadi. Radi se o Tomi, niškom gusaru s pedofilskim tendencijama te o Komunjari Saletu, manijakalnom psihopatu i muškoj balerini. Njih dvojica će odsada uređivati ovaj blog s nama, a ostatak vremena će provoditi čisteći palubu pošto su, kao početnici, trenutno na dnu gusarske društvene ljestvice. Želimo im dobrodošlicu i savjetujemo iznimnu ponizost i strahopoštovanje prema nama veteranima. Ovom prilikom pozdravljam i nekoliko djevojaka, budućih gusarki, koje su nas kontaktirale. Zasada one još nemaju svoja gusarska imena, a i nisam presiguran da žele biti javno spominjane pa ćemo to ostaviti za neko drugo vrijeme.



Inače, zadnjih je nekoliko dana bilo iznimno gusarsko. Od prošlog petka do jučer, svake smo večeri bili u akciji pa su neke od nas, čisto statistički, morale pogoditi određene Božje Kazne. Moja je malenkost doživjela nekoliko nesreća uslijed 'življenja na rubu' koji je karakterističan za nas gusare. Proživio sam sljedeće nezgode. Nakon turnira u air hockey-u u onoj rupi Ponty-u, zadobio sam teške (a kako se čini i nepovratne) ozljede srednjeg prsta i prstenjaka što me je posebno pogodilo zbog karakteristične simboličke funkcije oba prsta, pogotovo srednjeg. Bojim se da ih lagano jede nekakva gangrena ili bojimsepomislitišta, a svako se jutro budim sa sve manje nade u oporavak i ponovno podizanje srednjeg prsta u prkosni pozdrav. Trenutno mi oba prsta vise na kožici te se bojim najgoreg. Osim trauma u Ponty-u (nije da reklamiram rupu - nemojte tamo ići), zadobio sam i ozljede 3., 4. i 5. stupnja (gusarske ljestvice) nakon pada s bicikla..ehm...broda na Jarunu. Naravno, sumnjam na pokušaj atentata, na svu sreću neuspjelog. Prokleta (da ne velim 'jebena') je rupa u cesti iskočila direktno ispred mene, ostavljajući me nesposobnim da skrenem i izbjegnem nadolazeću smrt. Naravno uspio sam je izbjeći (zbog svoje nadljudske okretnosti i brzine refleksa koje bi se posramio svaki mungos), ali uz tešku cijenu pada na lijevu ruku ( kojom obično držim kompas) koju sam ogulio gotovo do kosti... na više mjesta. Ležao sam tako na podu nakon pada krvareći, ponavljajući u sebi svoj čitav repertoar psovki i očekujući da s neba padne nekakav meteor ili radijacija ili štajaznamšta pa da me pretvori u mutanta sa super moćima, no kada se ništa od toga nije desilo odlučio sam se ustati kako bih nedaleko od svoga umirućeg tijela zatekao neku curu koja mi je krenula u pomoć. Kao pravi gusar i muškarac sam je, naravno, odbio... Tek mi je nekoliko trenutaka kasnije palo na um da sam se trebao praviti mrtav. Budala... Posljedice za moral posade nakon ovog događaja bile su devastirajuće. Čak i oni najnižeg ranka odbijaju poslušnost. Uz mene su jedino DrunkenB (barem mislim da je, nisam ga pitao) i Bizzare (kojega sam promovirao). Arni se nekako uzoholio, želi mi zabiti papigu u guzicu čim mu okrenem istu (guzicu, ne papigu – naime, papiga je ionako preparirana te baš nema smisla okretati je). Komunjara Sale je nekako previše željan moći iako sam ga ja inicirao u gusare. Admiral i Quick su još na moru, a Tomo je otputovao na istok...
Uz sve ove nezgode imali smo čast upoznati najslađu konobaricu na svijetu, curu čije ime nećemo spominjati, ali nazvat ćemo je Tanja, što je njezino pravo ime. Toliko je slatka da ne može izgovoriti ime niti jedne strane pive, a i prilično je slatka dok to pokušava. Uglavnom, preslatka je, a i potpuno je slatka. Da li sam spomenuo da je slatka. Stvarno je slatka.


E da, a zašto nemamo fotke svih ovih dogodovština? ... zato što NETKO* nije uzeo fotić!

*Yarr'nturi; AIDS da mu zamijeni skorbut što ga izjeda, dabogda!


Na gornjoj slici: Skitnica koji je pobjegao iz birca u kojem smo sjedili ne plativši, inače naša jedina fotka ovotjedne avanture. Da je NETKO dofurao fotoaparat našlo bi ih se još... npr. debela curica koja se zaglavila u jednom od onih metalnih obruča kroz koje se djeca veru po parkićima, moja krvareća ruka i rana koja je mijenjala boju ovisno o vjetru i položaju sunca, Tomina rakija a.k.a. OTROV i sl. Šteta... prava šteta... Često imam feeling da je čovjek u stanju potpuno zaboraviti neke stvari i događaje ako ih nema u foto-albumu.

I nakraju mali savjet: Nikako nemojte miješati 2l pive, 0,5l domaće rakije (60% alkohola), paketić onoga što Tomo zove 'turski ćibuk' (a ja 'slani štapići sa sezamom') i 2 velika tanjura meksičke salate (tunjevina, majoneza, grah, grašak, kukuruz i još štošta) – pogotovo ne nakon što ste čitav dan proveli na biciklu i izgubili cca litru krvi i to na +35C, jerbo ćete se izbljuvati po čitavom stanu... tako mi kažu... hehe.


Btw, neki dan na monitor.hr pročitao da ekipa glasa za najbolji blog... heh, ne želim ništa sugerirati (niti prijetiti), ali AKO NE GLASATE ZA NAS, NAJEBAT ĆU VAM SE MATERE I OBJESITI VAS ZA NAJVIŠI JARBOL!!! Erm...hvala!
(GLASUJTE ZA NAJBOLJI BLOG)

Cpt. Black Adder