Nema do života na otvorenom moru, gdje samo lutaju razni neštićeni brodovi sa nekim obojanim zastavama. Znam za samo jednu zastavu - žutu sa crnim krugom, koja govori da je brod kužan i da njime lutaju živuća mrtva tjelesa (to me moj gusar-ćaća naučio) kojima će uskoro otpasti kurac i svi dijelovi tijela koji su bitni za normalan, blagoslovljen život.
Yarrr. Gubim razum i smjer razmišljanja od ruma. Dakle, nezaštićeni brodovi - koji plutaju morem kao velika siva metalna čudovišta sa nečime što se zove naf-ta. Kažu, crno zlato, kažu. Ako je zlato, pripada gusarima!
I tako smo se zakačili s jednim takvim brodom, i ja sam vodio napad. Herojski smo im probušili rupe u trupu s našim vjernim topovima, al' to loše građeno smeće još pluta. Slijedilo je ukrcavanje - svojim mačevima i puškama pobismo stotine iznenađenih bijednih "muškaraca" u plavim uniformama, odrezašmo im uši i oči (hrana za ljubimce hrčke) i tražismo to crno zlato po brodu. Yarrr.
Baš kako smo mislili da ćemo biti bogati gusari do kraja naših života, kad brod počne tonuti. Brzo, natrag na našu brzu lađu, i vidim ja da metalno sranje tone i ostavlja crne fleke po moru. Ako je to "crno zlato", ja ga ne želim, jer se govno prokleto kapitalističko otapa u vodi! I po čemu je to vrijedno, to govno?

Bah. Nema do ruma i mirisa mora u kosi. Jebeš crno zlato.

Mfu. Yarr'nturi;
Siledžija, vadioka i kapetanova desna noga