Ne da se čitati!
četvrtak, 14.03.2013.
Dobro jutro
Imam lijepe vijesti danas. Lijepe, nemam strah.
Koliko su to lijepe vijesti?
Toliko lijepe da mi se ona malena tuga od jučer isprala iz glave.
Ja ne moram nigdje, ne moram ništa. To je bila lijepa vijest. Dana mi je sloboda, postupio sam kao slobodan čovjek, postupio sam kao onaj koji diže ruke u zrak u gomili dok se ljudi u čuđenju okreću. Možda se okreću samo zbog moje istrošene kožne jakne, ruke u zraku nemaju veze s tim?
Nije ni bitno.
Sretan sam.
Gdje si večeri ove? U kom ćeš položaju zaspati, u kom ćeš se probuditi, mogu li ti se zapetljati vlasima u snove, pa da me i ondje zadržiš kao što me zadržavaš uz sebe svaki tren moje današnjice. I tako ispočetka.
Imam lijepe vijesti danas. Nije bitno gdje si i u kom položaju ćeš zaspati, niti u kom ćeš se probuditi. Usni samnom polako i pusti da nam se tijela spoje upravo onako nježno kada bi legao pored mene i ljubio mi lijevo rame dok tonem u polusan.
Polusan, jer mi se ne gube trenutci s tobom.
Dobro jutro, djevojčice, kako ti je ime i što radiš na kolodvoru sama ovako rano i na hladnoći?
