Ne da se čitati!
utorak, 12.03.2013.
" Moj jedanaesti sin je nevažan, vjerojatno najslabiji među mojim sinovima, ali vara tom svojom slabošću; naime, on povremeno zna biti snažan i određen, iako valja priznati da se čak i onda temelji na slabosti. Ali to nije nikakva slabost zbog koje se valja sramiti, već nešto što samo na ovom našem zemaljskom tlu izgleda kao slabost. Nije li, na primjer, i spremnost na letenje slabost, pošto uključuje i njihanje i neodređenost i lepršanje? Nešto slično pokazuje i moj sin. Otac se, naravno, ne veseli takvim osobinama; jer one su očigledno usmjerene na uništenje porodice. On me ponekad pogleda kao da mi želi reći: Povest ću te sa sobom, oče. Ja onda pomislim: Ti bi bio posljednji kome bih se poverio. A njegov pogled, opet, kao da kaže: Pa onda neka budem bar posljednji. "
Franz Kafka, Jedanaest sinova
Umjeren u piću, umjeren u nauku, umjeren u spavanju, umjeren u razmišljanju, umjeren u veselju, umjeren u razgovaranju.
Zatim odmjeren. Odmjeren od glave do pete, odmjeren od boje na trepavicama do cipela koje nosim, iako umjeren čovjek, pa ipak - odmjeren.
Tada, ipak odlučujem biti neumjeren u svemu što me čini, u svemu što mi daje nagon da letim, u svemu što mi daje elan.
Neumjeren, pa opet odmjeren. Nebitno je, nema pravila.
