Ne da se čitati!
srijeda, 14.03.2012.
Što si vidio u ljetni dan, sine moj?
Uvjerili su me mnogo puta,(vrijeme me uvjerilo, ne samo ljudi), da to isto vrijeme samo ide, ne čeka da se ljudska nesposobnost snađe u njegovoj prolaznosti. Vrijeme nema obzira, pa ipak,radi svoj posao najmarljivije i najbolje od svih ljudi koje znam i poznajem. Moje je vrijeme zapisalo tebe.
Tako si mi stran i nedokučiv, a najposebniji si od svih koje želim u ovom vremenu koje odmiče i koje turobno prolazi. Hoćeš li poći sa mnom? Hoćemo se skupa suprotstaviti vremenu?
Sve razumijem i sve uviđam, iako ne na onaj uobičajen način- to je Strepnjin dar, ta moja čudna uviđavnost i moje nagađanje koje te nasmijava. Imaš najljepši osmijeh koji znam,blag i samozatajan. Naime, što te više upoznajem, znam manje o sebi. Čini mi se da je čovjeku lakše upoznati druge nego sebe. Nije lako priznati samome sebi samoga sebe. Izgubljena sam,rekla sam ti. Pomozi mi,znaš sve bolje. Mom si se izboru čudio na isti način i prije par godina.
" Sve je izgubljeno,ali ipak sačuvano u mojoj svijesti, samo bez težine i gorčine zemaljskoga. Imam sve ono što sam izgubila, samo je preobraženo u mnogo ljepše,preobraženo u sjećanju. "
Ti razumiješ tko sam,gdje sam i kako je. Kako je bez dijeljenja dodira,tuge i sna koji me ispraća u mnoga samotna jutra. Voljela bih baš tebe zabilježiti kao novu sliku ovog ludog života. Gdje mu je uopće stati?
Mene stihovi nisu umorili. Još ti stignem pisati sve što mi je u mislima, makar nemaš volju da ih pročitaš. Drugačije ne znam. Ponavljam ti, samo pođi sa mnom. Idemo,naime ni u šta. „ Ni u šta?“ zapitao si se u sebi. Da ni u šta,jer ništa je ono što nas čeka, a sve je ono što je sada. U to ništa želim poći s tobom, čitajući ti Andrića kao onog dana :
Što si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja vječna i nebo jako, a čovjek slab i kratkovijek.
- Što si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna..
- Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne oče, idem da živim! "
Pozdravljen mi budi, mili. I ako ne želiš putovati u ono što ne možemo znati - nisam ljuta. Pogledaj ponekad u ljetni dan. Bit ću ondje gdje vrijeme odluči stati, a sam odlučiš ići živjeti.
