ZLOCINAC SA PLOCNIKA
Joj , daj se molim vas sklulirajte, gospodine policajcu! Pa sto vam to pada na pamet. Imam ja pametnijeg posla nego provodit subotu popodne u policijskom uredu. Sada me na primjer ceka prijteljica na kavi s mlijekom. Velim ja.Zakon je zakon, gospodo. I vi ga ne postujete. Vi ste ta koja sa sobom nema legitimaciju. Veli On meni. Prije nego vam citiram ovaj jako zanimljiv razgovor, slijedi nekoliko kljucnih podataka. 1. Da dodem do dogovorene kave moram preci biciklom udaljenost od 3, 5 km (od cega 2,5 km gradevinskih radova na cesti). 2. Na kavu moram doc da obradim temu frendice i njenog decka, njihovih friskih tuznih nesporazuma, da budem rame za plakanje i udjelim koji dobar savijet. 3. Od nove 2006 moramo svi stariji od 12 godina pokazat ID kada nas uniformirano lice za tu karticu pita. Tom mjerom gradske zastite se borimo protiv terorizma, veli neki tikvan na televiziji. Ta mu je odlicna fora. Taj slavni politicar je misljenja da strani teroriti nemaju ID i nikad nisu culi za falsifikaciju, pa ces te odmah upecat u gradskoj guzvi i odvuc za usi do policijskog ureda. 4. Kako sam se ja danas posebno uredila za subotnju kavicu sa prijateljicom i veselo zabiciklirala na zimsko sunce u traper minici i novim cizmama, zracila sam fundamentalisticki na sve strane. Normalno da su me zaustavili kada sam na par metara provozala po pjesackoj stazi. Tko i nebi ovako veselu seksi vozacicu htio preispitivat na par minuta. POZIV UPOMOC! Jutros primih poziv moje Drage Dankinje. Trebamo sagledati situaciju, preispitati sebe i analizirati nase zivote u odnosu na broj godina , te pod povecalom izuciti Njegove postupke. Kao Charlie Angel skacem na mini bicikl. Ovo cudo tehnike na kojem se vozim je ono koje se moze u nekoliko sekundi sklopiti i raskopiti. (To barem uspjeva onima na reklami. Osobni rekord mi je 30 sekundi.) Danas ga vozim (umjesto mog obicnog bicikla) jer sada ne pada snijeg i nije sklisko. No ako padne, onda mogu sklopiti svoj bic do velicine 40 sa 40 cm i tezine 11 kg i dovesti se tramvajem do kuce. Prakticno, zar ne? Jako zgodno zamisljeno. Sve dok nisam uocila zute lampe, metalne ograde i smrad sto se siri iz raskopanih ulica. Jedini prolaz je ostavljen pjesacima. Auti, tramvaji i mi bicklisti mogu se fuckat.Kako sam obukla nove cizme sa visokom petom, stopala su mi ubrzo pocela slati signale da im je mrsla ideja da jos kilometrima podnose ovu torturu brzog hoda. Buduci je mini bicikl velik kao i prosjecna djecja kolica, smatrala sam da polazem jednaka prava na voznju plocnikom kao mlade majke sto istim guraju svoj pomladak. Te se ja odvozila onih par metara na kojima nije bilo pjesaka. SUSRET SA NJIME Sa mnom se nije slozio pokret ruke koji me docekao iza prvog ugla. Taj je pripadao paru razirenih nogu, plavom odijelu i remenu okicenim zastrasujucim napravama.Kud se to meni ima dogodit? Zakolutala ja ocima. Gospodo, nije dopusteno voziti se po plocniku. Raskoraci se on jos sire i dominantnim tonom mi da do znanja da sam ucinila nesto stravicno kriminalno. Ma tko je vidio razoriti pola grada? Kako da covjek stigne sa jednog mjesta na drugo. Bageri nicu na sve strane, ograde, prepreke, blato. Naplatit cu vam kaznu. Kaznu? Pa jest vi normalni? Za bicikliste? Ne da mi je bilo smjesno da pet policajaca u subotu popodne lovi zalutale bicikliste. To je bilo suludo. Kaj ne idu lovit lopove, pomahnitale muzeve, spasavat samoubice i sprecavat pljacke? Pukim slucajem mu sve ovo nisam sasula u lice, no ocito je on nesto od toga uspio odgonetnuti iz mog pogleda i nearikuliranog gundanja. Valjda vam je poznato da policajca mozes naljutit ako odmah ne odgovaras na pitanja. Ili ako slucajno imas komentar na postupak. Ili ne uzimas njegovu pojavu kao nesto smrtno ozbiljno.No najbolje im mozes dignu zivac ako osjete da ne cjenis njegov autoritet (kojeg bi kao ljudska jedinka trebao automatski postivati samo zato jer on tamo stoji u plavom, a ti ne). I tu je bila caka jer takovi uniformirani autoriteti u meni bude buntovnicu. Necu im se klanjat i bog. Ne dam se zastrasivat. Kad neko sa visine samnom prica osjetim se kao pubertetlija spremna na konfrontacije, nesuradnju i zabusavanje. Tko si ti da se tak postavljas prema meni? TU JE POCELA PRVA RUNDA (za koju sam znala da cu izgubit, ali ne bez borbe) Kaznu? Pa sto nije red prvo dati usmeni ukor? Tko je vidio odmah naplacivat kazne? To nema efekta, gospodo. Da se mi vratimo nasem poslu... Odlicna ideja, i ja zurim na svoj posao. Nisam to mislio, zakasljuca on. Trebate platit kaznu zato jer ste voziti po plocniku, a to se ne smije. Tko kaze? Pise tamo neki znak pored kojeg ste prosli da ste trebali sic sa bicikla. Zato jer se vi vozite mozete nekoga ozlijediti tko se seta. Ozlijediti?Nisam nikad cula da se to nekome dogodilo Je, je. Dogodilo se. Jedan put u jednom velikom gradu, Tu je biciklist pregazio bakici preko noge i morala je nositi gips. A znate da starim ljudima tesko zarastaju kosti. Nemojte mi reci da sada zbog tog jednog slucaja svi biklisti moralu placat visoke kazne. Moraju, gospodo. Nema Vam druge nego platit.Opet ja gundam i pusem. Nego dajte vi meni vasu legitimaciju. Kut!Tu sam znala da sam naje.... Jer nema sanse da netko povjeruje da za taj zakon nisi cula. Nemam. Pa sto? Ostala mi drugoj jakni. Opalim ja bahato, i neistinito. Necu je nosit iz principa. U unutrasnjem dzepu. No znam ja sve sto na tome pise. To nije dovoljno. Ma dajte gospon, nemojte me gnjavit zbog mog mini bicikla i par metara na plocniku gdje nikog nema i svi hodaju zivi, zdravi i neozlijedeni. Akrobatiram ja zjenicama. Sad je On skuzio da ja ne pokazujem nikakve znakove kajanja nad pocinjenim krivicnim djelom. Procijenio me kao opasnu kriminalku, mogucu teroristicu i biciklistu opasnu po citavo drustvo. Mozda se ponadao promociji ako sa ovakovim ulovom stigne u stanicu. Te zaprijetio: Ovo moramo rijestit u uredu? Vrag je odnio salu Kaj cete mi sada prijetit lisicama? Bubnem. Smjesno da ce me sada uhapsit zbog voznje na biciklu. Kad se ta policija time bavi, stvarno se pitam za koji k... ja placam porez. Kad odemo tamo, ni tamo necu imati legitimaciju. Mozda je bolje da odemo do moje kuce i tamo ju potrazimo. Ili da ja odem doma i donesem ju vam pokazat? Niti jedna ideja mu se nije svidala. On bi mene najrade potegnuo za uho, ubacio u auto i upalio sirene. Sirene su mi bile primamljive. Lisice sam oduvijek htjela probati. Cak bi pristala na sve ali ovaj nije bio Covjek u Uniformi na kojeg se palim....Hvala lijepo. Daj se molim vas sklulirajte, gospodine policajcu! Zakon je zakon, gospodo. Kava i prijateljica mogu pricekati. Otkud vi znate sto u mom zivotu moze pricekati? Ta kava je kljucna u njenom zivotu. Ispricavam se na drskosti, ali ako nista nemate sa sobom onda moramo u ured. I onda je nacinio kljucnu gresku. Pita on mene Da l ja uopce imam adresu u gradu kad mi ime zvuci tako stranjski? Usudio se pitat. Budala bahata, pola grada su stranci, a pola drzave bivse kolonije. Tko je vidio mene ovo pitat. To sam mu lijepo sasula u lice. Ol si mislio da sam pas lutalica, Skuzio on da je malo prenaglio i da zaista je on u manjini, te se pokusao iskopat najgorim mogucim komentarom. A bas lijepo ste naucili nas jezik! Lijepo.Njegov me pogled mazio po glavi. Stani covjece nisam pudlica. Dragi citatelji koji zive vani ce znati kako iritantno paternalisticki ovo zvuci nakon sto zivis godinama vani. Ko da je naucit jezik nesto sto mozak stranca ne bi mogao odgonetnut. Tu sam izgubila prvu rundu. Bit ce zbog attitude. U DRUGOJ RUNDI sam mu bankovnu karticu, odrecititala tko sam i sto. On mi je sve to vratio. Najavio kaznu od 30 eura na kucnu adresu i onda prosaptao Ja samo radim svoj posao, gospodo. Tu Vam nemrem pomoc, rekla sam u prolazu i zaseljela im dobru zaradu sa ovim izmisljenim kaznama. Ovo je najgluplja kazna koju sam ikad dobila u zivotu. Nisam mogla vjerovat da su i tu izmislili. Danas sam provjeravala na situ policije grada: stvarno postoji. |