IMA DA SE SLUSA!
Dok je jutarnja magla lebdjela nad mrazom, zaustavili smo se pred Samostanom. Procelje od crvene opeke i biste po mracnim hodnicima obavjestili su nas o povijesnoj vrijednsti zgrade. Za sto bolji ugodzaj trebalo je ne obracati paznju na automatsko otvaranje vrata, pomicne stepenice i modrene nacine virtualnog placanja smjestaja. Kada bi sve to izignorirali, osjetili bi duh srednjeg vijeka u kojem su iskopani temelji i nabacena prva deka ove tvrdave.Srecom je Lanterna jedna velika ljubiteljica modernog doba, posebno nakon sto su uvedi vodokotlici i ona nije morala nositi kante morske vode do WC skoljke. Odmah je ona provjerila da li ima dovoljno cistih rucnika i toplog tusa. Na njeno veselje samostan je dobro zakoracio u novo doba nudeci joj budilicu, fen i televizor u njenoj jednokrevetnoj sobici. (jednokrevetni krevet mi se cinio kao da sam na zatvorenickom lezaju, ali uzivala sam kada sam se sjetila popusta u cijeni). Ova scenografija udomacila me na dva dana koliko je, ocigledno, dovoljno da se nauci komunicirati. Dvodnevna radionica u skolpu moga post-diplomskog u kojoj ima da naucim sa mirnocom i strpljenjem natjerat moj team da radi punom parom, svi budu motivirani i vode ispunjen radni zivot. Kada sam procitala efekte koje bih ja to mogla prouzrocit nakon samo dva dana sudjelovanja, odlucila sam se, kao prava streberica, zaloziti u svoju i buducnost svih tih sa kojima ja poslovno komuniciram. Gospoda uciteljica je bila jako opustena. Kao prvo, ima se dobro slusat, veli ona. A ja si mislim Vidis kako sam ja pametna.To mi je vec bilo jasno od malih nogu Skoro sam skupila praznu tekicu u kojoj sam namjeravala pisati natuknice i usmjeriti se ka sanku u prizemlju. Ja to vec godinama svima govorim. Da me moraju slusat. Ali ocito sam ja tu ubrzala mislit svojom glavom, jerbo smo mi kao sefici danas trebali vjezbat kako se slusa. Da ponovim, kako se slusa druge, a ne nas. Hm?, nije bila samo moja reakcija. Onda smo se ucili kako A i B komuniciraju, kako oni imaju svoju proslost iza njih ali ta utjece na njih i skoci ispred njih, stane na put i onda ti ne shvatis poruku jer ti ta proslost zamagli oci (ili zacepi usi?). Pa smo vjezbali biti sljedbenici, pa vode, pa priopcit kritiku, pa ju primit, pa lose vijesti itd itd. Da bi na kraju naucili i vodit sastanke i razgovore o funkcioniranju na poslu. Mozda vam se na prvi pogled cini da ja sve ovo sarkasticno opisujem, ali nije. Dobro je to kada ti se posloze neke stvari u glavi, steknes uvid u procese i zelis biti bolji covjek. Sada ja moram uvoditi ovu komunikaciju kod mene u uredu. Polako i u malim dozama. Inace bi ljudi mogli pomislii da mi je lose. U ovih par godina, navikli su na [B]sale, stres i lupanje po stolu, deracinu na PCje i printere koji odbijaju suradnju i istresanje privatnog i poslovnog zivota po hodnicima. KAKO SE VI SPORAZUMJEVATE NA POSLU? JAVNA ISPRIKA CITATELJIMA I GOSTIMA ZBOG PREDUGOG ODSUTSVA: .zadnjih par tjedana nisam stigla do tastature zbog problematike "slobodnog vremena" o kojoj sam razglabala prije par tjedana. No citam sve i svakoga po pauzama |