SRECA JE IZBOR
Sreca je izbor, pise po brojnim (zenskim)casopisima. Recenica implicira da si si sam kriv ako je ne uhvatis za ramena, okrenes sebi i progutas u jednom zalogaju. Prozdrljivo ju prozvaces, rastvoris u kemijske elemente i ugradis u svoj sistem. Nije da se potpuno ne slazem. Samo zelim reci koliko me ovaj princip umara. I koliko me plasi. Sada trebam znati pametno birati. I poslije svojom glavom udarati o stol, ako propustim sanse, zaboravim misliti unaprijed ili previse racunam na druge. Moja sreca ali i samo moja krivica na plecima.Nadem se ja tako pred policom punom kozmetickih preparata za jutarnju njegu. Treba mi naime boca sampona . Srecom sam u supermarketu, a ne u kozmetickom ducanu, pa mi je izbor vec suzen. Ima ih desetak. Predamnom razne cijene, boje, oblici, efekti, zdravlje i ponude. Pa biraj! Kada sam nezasitna i zelim sve : i sjaj i volumen i hranjivost i sve sto mi obecavaju i u sto ne vjerujem. Ne zelim bilo sto izgubiti. Imam pravo na sve sto se nudi, kazu mi poruke svakih petnaestak minuta sa televizijskog ekrana. Svega sam vrijedna, pa je onda moja krivnja sto to pravo zapustam. Danas treba znati birati. Znati sto zelis.Sa samponima je jos lako. Ionako su sve to pusta obecanja. Ali koji posao odabrati ? Koji studij ? Koji carrier move ? Koje poznanstvo ? Koji grad ? Da li stediti novac ili ulagati u nekretnine ? Koje osiguranje se najvise isplati ? Djeca se vise ne dogadaju. I njih treba u pravom trentku odabrati. Kada se rastaviti ? Sto je ljubav, a sto njen kraj ? Medu obecanjima reklamnih poruka, savjetima u medijima i upozorenjima starijih sam stala. Nisam se uhvatila za moral, pouke aforizama i crkve. Ti su nestali u folklornim elementima starijih generacija ili ukrasima oko vrata. Nisu to vise cvrste vodilje.I one su prilagodljive potrebama i tumacenju pojedinca. U jednom trenu svoj zivota sam se ukocila . Prestarsila se tih pitanja i odmah posramila svog kukavicluka. Naljutila sam se. Moja generacija krece u osvajanje teritorija. Kipim od ljubomore gledajuci ih. Stojim na raskrscu i ne znam da li skrenuti desno ili na lijevo. Nastaviti hodati brzim tempom ili polako. Znam da sto god odabrala, nesto cu izgubiti. I dobit cu nesto, ali mogucnost neke druge sudbine ce nestati u nepovrat. Od staha od krivih izbora dugo sam vozila na dva kolosjeka. Svako stopalno na jednoj tracnici. No pruge se sve vise udaljuju svaka u svom smijeru. Moji kukovi ne mogu protiv ovog raskoljavanja. Sada treba stati na loptu, odabrati team i zadati gol. Sram me je priznati da ne znam kuda, pa lazem ili pucam na slijepo. Pokusavam ne stati na mrtvu tocku. To bi bilo samoubistvo. Na autocesti trebam voziti brzinom drugih, a ne ometati. Stvorit cu zastoj sistema. Ucili su me da je sve moguce. Da neka ucim i skupljam petice. Neka sve znam jer ce mi jednom to dobro doci. Sada mozda ne znam cemu sve to sluzi, ali jednog dana ce mi taj trud koristiti. Ali nije sve moguce. Treba znati naci put prioriteta. Osjetiti srcem I odabrati zdravim razumom. Nisam sigurna u sebe kao oni polaznici medijskih treninga I svi koji u intervjima imaju spremne one-linere. S jedne se strane ne zelim ograniciti. Gledati svijet kao konj tijekom utrke, suziti obzor I postati tvrda. Da je Crvenkapica ostala na stazici, jednako tako bi ju progutao vuk. Tada se ponosim time sto sam njuskalo I sto poznajem skrivene stazice u sjeni. Sto ne vjerujem u sigurnost kao mogucnost ili zivotni izbor. Sa druge strane voljela bih neka pitanja razrijesiti, prihvatiti odgovor cak I ako mi se 100% ne svida I poceti se baviti dostizanjem necega. Mozda bi zivot bio jednostavniji, barem na neko vrijeme. Mislim da nisam jedina. (jesam li?)Danas se ne mozemo osloniti na tradiciju. I sama sam alergicna na dogme i prebacivanje sa koljena na koljeno. Ne zelim ciniti sto mi nameta zajednica, ali sto ciniti onda ? I dok smo se prije predstavljali kao zena od ili sin od, sada trebamo znati tko smo neovisno o drugima. Sa strahom od neusjeha duboko skrivenom u straznjem dzepu traperica. Kako da prepoznam put sto vodi ka sretnome zivotu, kada mi na policama za njegu vlasista tece desetak minuta zivota? Kako se vi nosite sa dvojbama zivota? |