FORESTA
|
Danas sam opet nesto naucila: ne zovi decka tek tako na pice Prvi puta sam na putovanju Hrvatskom. Pod ovim ne podraztumjevam kalendarske posjete rodbini i prijateljima. Sama secem gradovima i planinama vec par dana. Primjetila sam ja vec nekoliko dana kako je ljudima cudno kad zena sama naruci casu vina ili sjedi vise od sat vremena za vecerom. Posebno te zene koje izviruju iz zadimljenih kuhinja odmjere nekim cudnim pogledom. Kad razgovor traje dulje od 5 minuta konobari pocinju sa vrlo direktnim razgovorima. Poseban pogled ti upute kada u prolazu kazes da sutra putujes dalje. Vidim da u meni vide forestui moguci poslijesezonski trofej. Prije par dana sam cak kupila prsten i stavila ga na lijevu ruku no nije mi upalilo.Jucer sam bila naivna kao i uvijek i prihvatila poziv na pice poslije posla. Padala je kisa i nije mi se vracalo rano u sobu. Mozda je to djir na obali, mozda sto je covjek iz Travnika, mozda sam trebala dulje ostati na vi. Zaista nisam osoba koja salje signal dodi veceras u mojoj sobu na divlji one night stand. No ocito je bilo dovoljno sto sam zensko i sto je moj odgovor bio da cu doci na casu vina. Sada mi je jasno zasto su ljudi ovdje jako uzdrzani jedni prema drugima. Muskarci se ovdje lako nabacuju i jasno daju na znanje sto im je balo na pamet i nasto bih ja jos nocas trebala past. Taksisti, cuvari planinarskih domova, prodavaci kompjuterskih oprema i bonova za telefone. Uvjeravam vas da nisam sebi nista umislila. Vide zensko, ma kakovo ono bilo i pokusavaju. Zapravo mi je to jako uvredljivo. Buduci sam iskorjenski protivnik generalizacijama, vjerujem da sam naletila na jednog jako spremnog klipana od kojih 25 godina.(ja volim sve rodove, pa i muski i niposto nisam od onih koji ce ovakav incident potpisati sa svi su muski isti. U to ne vjerujem.) Pice se svelo na moj pokusaj da se na pristojan nacin ispricam i napustim mjesto neugode. Sada mi se cini tako blesavo da sam jos htjela zakljuciti vecer na dostojanstven nacin. Zaredanih ne na pitanja o lokaciji hotela, pracenju do sobe, posebnosti naseg kontakta, rukama koje prijevremeno krecu ka meni i mom vratu. Nakon pet minuta sam shvatila da poziv na pice nije ukljucivao ugodan razgovor bez daljnjih obaveza. I tu ja uvidjeh da ja predugo zivim negdje gdje bi slucajni poznanici mogli provesi vecer u zezanciji i salama, zainteresiranosti za ugodnu vecer i razgovoru. Najgore od svega je sto te u ovakovoj situaciji obuzme takova neugoda da umjesto da jednostavno ustanes i odes, ti jos vjerujes da ti sam pretpostavljas krive stvari. Nisam mogla vjerovati svojoj naivnosti i otvorenosti. Jednostavno mi se cakulalo o ljudima, sudbinama, poslu, vremenu i gradu u kojem sam se nasla. Pa zar je on umislio da ce u 15 minuta razgovora otkopcavati moje hlace. Pa zena si. Uz to i sama. Vidim imas love kada sama placas veceru.Pa sto ne bi mi... Mozda je pomislio da bih i njega platila. Napustivsi mjesto sa osjecajem prljavost u pozadini vrata dobro sam zakljucala vrata svoje sobe. Istusirala se i glasno nasmijala.prvo njemu. Onda sebi. U mojoj sjevernoj zemlji gdje zivim ne bi nakon slucajnog susreta kakav je bio nas niti razmisljao u kategoriji musko -zensko i neizbjezan seks. Tako sam, eto, postala foresta u rodnoj mi zemlji. HELP: Pri upisivanju komentara na tude blogove negdje sam utipkala Odjavi link bloga. I sada ga ne znam naci. Ako netko zna kako ga vratiti u zivot molim Vas da mi pomognete. Ako je objasnjenje predugo mozete mi se javiti i mailom. Puno hvala. |