GUSTAM
|
Kako mi je lijepo lutati samoj ulicama. Ostavila sam biolosku i emotivnu obitelj u metropoli i krenula na put.Divno je uzivati u slobodi i uzivati u slobodnim danima onda kada svi rade. Znam da uzurbani tek zapocinju skupljanje prava na slobodne dane na radnim im mjestima, dok ja lupetam natikacama po glatkom kamenu prastarih ulica. Gustam. Sanjala sam o Zadru vec nekoliko godina iako ovdje nikada nisam bila.Mastarija bi ukljucivala neku moju umjetnicku organizaciju, prozore sa drvenim griljama, jutarnju kavu sa pogledom na more, vecere na terasama, pricljive bakice i kamen.Bademi i breskve. Zamislila sam ga kao malog sa mnostvo studenata i djece sto skakucu po prastarim zidinama. I bas je takav.Praktican je u svom polozaju i manje zatvoren od nekih drugih dalmatinskih sredina.Krenula sam ga napokon pogledati u oci prije nego ga postavim na prijestolje svojih fiksacija povratkom u zemlju majcinskog mi jezika. Zapravo sam bila spremna na razocarenje.Moja je masta neogranicena, a stvarnost precesto ne slijedi njen tempo. I dok sam prije godine povratak vidjela kao mogucnost za jos jedan bijeg od same sebe, sada je to bila samo jedna od otvorenih mogucnosti. Grad je vedro stao predamnom usprkos mojim strahovima i kriticnom oku. Odusevljena sam. Umjesto sklonista,na poluotoku sam otkrila usporen zivot, dobro raspolozenje setaca, odlican smjestaj. Cak sam razgovarala sa lokalnim umjetnicima o svakodnevnici, mogucnostima i mozda ugovorila kratkotrajan posao. Priznajem da su me malo zastrasile prelijepe zene na ulicama, pa sam se sakrila u prostranu tuniku i glumila boheizam. Napisala sam i pjesmu. Moguce je da necu odabrati ovo mjesto. Moguce je sve i svasta i to je tako dobar osjecaj. Ako se sutra i predomislim , pa sto.Slobodna sam. Imam neko obrazovanje u rukama i dusi. Vodi me zelja da ucim od onoga sto mi stane na put. O meni ne ovise gladna usta, buducnost svjetova ili disanje roditelja. Jedino sto cudno pricam. Ili zbog nesigurnosti ili izbivanja iz hrvatskih sredina, ljudi me smatraju Slovenkom. Sramota za moje dalmatinske korjene. Nista zato,sve se da naucit. Uskoro cu i ja pocet zavlacit. |