OBICAN DAN
Probudila sam se.Proskiljila na lijevo oko provjeravajuci da li je Covjek jos ziv. Odalamila sam ga u dva ujutro kada sam se trgnula iz sna gdje je on ljubovao sa nekom sisatom Koreankom. Nije stvar seksa vec njihovih uzajamnih njeznosti koje su dijelili. Bas onih koje su samo nase. Bila je to cista izdaja. Covjek se prepao na mrtvo ime i opsovao mi sve po spisku. Na njihovom jeziku. To nije strasno. Sve razumijem, ali nista me ne pogada. Srecom jutros nije bilo modrica na njegovom ramenu. Kava sa mlijekom se pusila sa ormarica pored kreveta. Mrzim ove sne jer mi ostavljaju gorak okus i namrgodeno procelje. Tus. Novine. Netko zvoni na portofon . Njegovi frendovi. Idu na jazz festival. Sama doma. Jos jedna kava. Udarilo je sunce. Izvadila sam ves iz masine i objesila ga na strik. Utrpala novu porciju za pranje i navila do brojke 2. Treskavica se nastavila. Pomislila sam na udovicu ispod mene koja vjeruje da moja masina plese po citavoj kuhinji. Citala malo Ministarstvo boli od Ugresicke. Skidala jucerasnje slike na kompjuter.Mislila sam da ce biti smjesnije. Sada je vec humor ishlapio. Sve su prikazivale mene na razlicitim kaucima. Trebalo je tada prikupit informacije, a danas odlucit kojeg cemo kupit. Cesto sam na fotografijama po lezecki. Skroz ispruzena. Zaboravili smo centimetar pa sam ja bila mjera za sve. Sjela za blog. Procitala nesto. Reagirala pomalo. Nisam htjela pocet pisat da ne zavsim citav dan pred kompom. Nazvala sam S. Nasle smo se u Parku. Rose i Sprite. Dosla je i C. Pricalo se o drugim opcijama osim kontracepcijskih pilula. Svakojake tehnike zastite su se plasticno obasnjavale gornjim udovima. Posebno nas je zanimalo kako se nesto nakraju izvadi van, ako jednom to uguras unutra. Ponovno smo njurgale da nije fer da se zene time uvijek moraju zajebavat. Oprostla sam se od S. Mozda ju necu vidjet 4 mjeseca.Zao mi je.Ona je najdraza osoba u siroj mi okolici. Uz Covjeka. Na putu zavirila u knjizaru. Upravo se zatrvarala. Nista od lutanja po simolicnim naslovima. Prosla pored cvjecarne. Vratila se u cvjecarnu. Odabrala sam plavo i sitno bijelo cvijece. Kao iz polja. Cula sam zvona crkve. Zovu na misu u pola sest. Ulice su bile puste. Nikome se nije zurilo uci. Razmisljala sam otici, ali nisam znala zasto bi. Nisam bila vec jedanaest godina.Znam jednog starca koji tamo dobrovoljno cisti pod jer voli. Ima 83 godine. Zakljucala bicikl. Lupila me tuga. Zasjela knedla u grlu. Odjednom. Pricala sam sa sobom na glas da se odrzim na povrsini. Doktor kaze da pustim da odplacem ako moram. Cak i kad ne znam zasto. A sada stvarno ne znam zasto. Jebena depresija! Umorna sam od nje. Pustila Balasevica. Devedeste. Za utjehu. Tuzne balade. Sjela na stari kauc.Slusala mu glas. Opet je sve bilo u redu. Narucila kinesku lumpiju i izvadila ves iz masine. Utrpala novi. Nakupilo se posteljine i rucnika.Nestalo je omeksivaca. Kava bez kofeina. Upalila televizor. Gledala intervju sa Dusenkom, mladom poljskom spisateljicom na N3. Gledala dokumentarac o novinskom kriticaru kojeg zena tjera da bude manje cinican doma. Zanimljiva recenica: Do nedavno je sreca bila nesto sto ti se dogodilo, kao ljubav na prvi pogled ili dobitak na lutriji, nesto unikatno i samo tvoje sto si znao prepoznati u tom trenutku. Sada je sreca nesto za sto se ozbiljno i iz svih zila treba boriti i postici. Spontanost srece je nestala“. Dali su mi na razmisljanje. Gledala dokumentarac o zivotu u Sjevernoj Koreji. Koliko god da ih vidjela, ovo mi je vec cetvrti dugometrazni, nikako da to pojmim. Da ti ljudi tamo stvarno tako zive iz dana u dan. Na ovome istom planetu. Zatim su navalili tipovi da ljudima preureduju stanove, pomladuju ih za desetke godina i tjeraju na vjezbe oblikovanja. Imali su cudne gelirane frizura i nosili su ruzne traper hlace. Stavila sam covjeku snimat seriju na video. Jednu tako simbolicnu da je ne mogu gledat bez da me sve boli. Iskljucila sam zvuk. Prati me osjecaj da sam promatrac svog vlastitog zivota.Umjesto da igram glavnu ulogu. Pocela sam pisat ovaj blog. Jos cu malo svrljat po blogovima. To me jako veseli. Lec cu uz Ugresicku. Covjek ce doci u jutarnje sate. Jedna nedjelja svrsena. |