MA STANITE LJUDI,MOLIM VAS!
STASNO! TUZNO! OGAVNO! BIJEDNO! BESMISLENO! OKRUTNO! STRAVICNO! UZALUDNO! NEMINOVNO! OCEKIVANO! NENAJAVLJENO! BOLESNO! SMRTNO! BOLNO! SRANJE! Isprva nisam htjela nista napisat o ovom. Umorna sam od ovog svega; od napada, od diskusija koje nicemu ne vode, tv intervjua, eksperata i analiza.Dosta mi je i tih budala koje upadaju u moju svakodnevnicu. O tom fanatizmu nema ni smisla pricat. Niti me svjetska politika zanima. Jezim se od amerikanske vanjske politike i suosjecam sa svima u strahu i bolu ma gdje god oni bili. Mrzim dijeliti ljude na njihove i nase, na istok i zapad, na njih i one druge.Tu sam bila i to sam prosla nasim ratom. Dugo mi je trebalo da shvatim sam da te podjele nisu pravo niti ljudsko rjesenje vec nagon uplasenog covjeka da se scucuri u grupi kako bi povecao sanse prezivljavanja. Ti to zoves mrznjom, ali osnova svega je strah. Ono sto me ponutkalo da se primim tablature su nekolicina procitanih komentara na blogovima blogera nastanjenih u Londonu. Zaprepastili su me da ima ljudi koji pisu na temu „dobili su sto su zasluzili“. Zaledila mi se krv u zilama. Gotovo sam osjecala nasladivanje tih komentatora tudom zlom sudbinom. Nisam mogla vjerovati da su toliko okrutni bez imalo suosjecanja sa osobom koja se upravo sada nalazi usred ovog sranja. Netko je cak Marisi najavio da je ovo samo pocetak i da dolaze kemijski napadi. Je li to prijetnja ili samo nasladivanje? Pa se eto pitam kako li razmisljaju te usijane glave. Pa cak i ako podrzavas te meni zastrasujuce principe, da se barem ne zamislis nad zivotom te jedne osobe koj pises. Ne govorim o svjetskoj politici, ne mislim na Busha i na izlaganja o podjeli pravde. Vec o jednoj stvarnoj osobi od krvi i mesa i srca i misli.Kako ne shvacas da se tu ne radi o simbolici. O brojci. Ili onoj nuli na koju ce se zrtve zaokruzivati. Pa zar je uopce moguce, da si vec nasao opravdanje ovakovih akciji? Sve si vec sveo na isto i podvuko crtu. Povezao si i stvorio pravdu dvije minute nakon stravicnog dogadaja.Pocijepao svijet na crno i bijelo. Dobre i lose, kauboje i indijance. Odabrao si stratesku tocku. Zar si zaboravio na ljudskost? Na tijelo. Bol. Tugu. Krv. Pa gdje ste vi odrasli, ozbiljno se pitam? Nista pametno nemam za rec osim da me od ovog svega boli glava. U mene vlada totalna nevjerica. |