PRVI KORACI
|
Cemu ova egotriperska potreba da se javno objavljujes? Pazi sto pises! To svi mogu citati! Meni to nije osobno pa ne namjeravam citaiti. Komentara je bilo na sve strane kada sam bila zapocela svoj prvi blog prije dvije godine. Sve sam smislila kao iznenadenje za one koje poznajem, a sve rjede vidam otkako zivim na divljem Zapadu. I iako su oni sada djelomicno obuzdali svoje strahove da ce ih kcer javno sramotiti, moji su se strahovi uvelicali. Uzorna je ucenica odrasla i svi su ponosni, ali to je onda ona postala spomenik na kojeg se ne smije posrati niti jedan golub. ne da on ne bi smio vec mu ja sada ne smijem dozvoliti.Tako je moj osobni javni log postao neka vrsta tjednih pricica koje mogu probaviti i susjede u penziji i djeca moje rodice, teta u Bosni i moje cure iz srednje. Jos uvijek zabavno i istinito, ali vrlo djelomicno. Visim vec neko vrijeme na blog.hr i divim se otvorenosti i jednostavnosti osjecaja, frustracija, misli i gluposti koje se tipkaju.Fali mi i zezancija na hrvatskom jeziku. Zeljela bih otvoriti oci ka sebi da uvidim razliku izmedu onoga sto pisem javno i onoga cega se ocito bojim. Ili sramim. Ili onoga sto sama cenzuriram i onoga sto bih zapravo zelim reci. Tako se odlucih zapoceti ovaj log. Tajanstveno i tiho. |