SAN ŽIVOTA

07 prosinac 2016



Spavaj, maleni, spavaj, maleni bože..U toploj maternici majke, siguran si, zaštićen.. Kao što sam i ja bila, kao što smo svi bili..  Jedino od čega  te majka ne može zaštititi su snovi, dragi moj.. Ti sanjaš buduće patnje, ti čuješ vapaje onih nevinih duša, koje  se pitaju, gdje si ti, u svoj svojoj veličini,  dok im bol razdire srce..

I ja sam to sanjala..

I ja sam gledala budućnost čovjeka, u svoj svojoj pohlepnoj želji, da te zaboravi, i odvoji od sebe..
Gledala sam i prošlost, one okamenjene anđele, koji nisu stigli prozboriti riječ za tebe, one silne borbe svjetla,  koje je željelo oživjeti kamene kipove na oltarima, one zaustavljene osmjehe djece i staraca, koje su kataklizme pretvorile u žive svjedoke minulih vremena..

Gledala sam svitanja bez sunca, gledala sam zemlju bez ljudi, po kojoj je tek poneka preživjela ptica nadlijetala puste krajolike bez života..

I ti to gledaš sada, jedini moj božiću, i znaš da ćeš po tko zna koji puta  zaplakati, dok budeš sjedio na brijegu iznad grada, gledajući  ljude u podnožju, koji će te opet odbaciti, i opet se prepustiti rasulu bez imalo želje da shvate jednu jedinu istinu, koja je u tebi, i koja govori, da  se sve to ne mora ponovo događati, jer, svatko od nas je Ti, i  u svakom je tvoja ljubav, koja se ne mora razapinjati, koja čeka da bude konačni vladar svih živućih prisutnosti na  Zemlji..

Samsara, pojavni svijet oko mene i tebe, bliži se svom kraju..  Ja sam to sanjala  dok sam čekala svoje rođenje, i u jednom trenutku odustala od ulaska u svijet, uplašena težinom  nataloženih  događaja koji će me čekati..

Ali baš Ti si oživio moje hladne usne,  dok  su ruke oživljavale moje malo mrtvo tijelo, i šapnuo mi, da ćeš biti uz mene, u svakom trenutku..Jer, ovo je kraj postanka, ali i njegov novi početak..
Rekao si mi, da ću tisuću puta izgovoriti riječi, koje si ti izgovorio samo jednom..“neka me mimoiđe tvoja čaša, Oče“..

Ali nakon svakog gutljaja iz te čaše, ljubav je bila sve slađa, veličanstvenija,  dublja i svjetlija..
Sanjaj, dragi moj prijatelju, božiću moj mali..

Ja ću te zagrliti, kao što si ti mene zagrlio, i čekati sa tobom, zoru novoga svijeta..
Zoru, u kojoj ćemo se svi prepoznati, u kojoj više neće biti pitanja, jer ćemo sve odgovore dobiti, kroz tvoje srce..

Volim te, ljubavi moja mala...I kao što te majka štiti i čuva, dokle god može, tako ću te i ja čuvati..


Oznake: Božić

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.