Tu gdje jesam
i dalje ljubim ljubav,
makar mi se ona smiješila
laticama lotosa
izraslog iz blata
ili mi pružala ručice
iz kolijevke od slame,
a ne od zlata.
Više i nije tako važno
kako me drugi gledaju
suženom zmijskom zjenom
ili pogledom širokim, do bola,
ja ću i dalje držati otvorena vrata srca
i postavljenu večeru
nasred stola.
Sada kad sam bliže sumraku,
daleko od jutra života,
dok mi tijelo godine na leđima ima
smiješim se onima
koji samo na tome pogled zaustavljaju,
a dušu u meni ne gledaju
(više i nije tako važno)
koliko god pakosti i mržnje bacali,
znam...
niti jedna me pogoditi neće,
jer meta će biti
njihovo vlastito srce,
jer kolo sreće se okreće.
Ja i dalje ljubim ljubav,
makar mi se smiješila laticama lotosa
izraslog iz blata
ili mi pružala ručice
iz kolijevke od slame
a ne od zlata.
Tanja Repinac, Satnica, 27.1. 2023.
