slika: internet
Moja vatra
konačno pleše nježnim,
a tako čvrstim i sigurnim
baletnim korakom.
Od malenog plamena
skrivenog ispod kamena
koji se u svijetu
zemljano vodenom probudio
i nije znao kako da gori,
kako da progovori
ustima punim zemlje
srcem punim valova plimnih
pa se skrivao kroz neke
čudne labirinte koračao
salamandere dozivao
ne bi li svoju iskru održao
u svijetu bez svjetla
koji je prvi žar
tek kroz dijelove sna dobivao.
Moja vatra,
nespretna u želji da istinski grije
znala je gorjeti gdje nije smjela,
znala je ponekad dotaći tijela
kroz odijela tijela duše
koja zapravo trebaju
tvrđave ponosa srušiti
i prepustiti se znamenu plamena
kroz bol i suze,
kroz čudni protok
umiranja i rađanja,
da bismo došli
do stepenice davanja
bez traženja.
Moja vatra pleše nježno
uz sonatu koju netko tamo
gore, dolje, ispod iznad, svira,
a imena nema,
tek Ljubavlju ga nazivam
kad se sva imena potroše
i sve stvoreno oko mene nestane.
On prebire po tipkama crno bijelim,
a moja vatra pleše u tisuću boja
gledajući horizont
svih mojih padanja
i svih mojih odživljenih nadanja.
Moj Stvoritelj vatra je
koju mnogi koji je dodirnu
ne mogu preživjeti,
a tajna života samo je
ritam plesnih koraka.
Ja plešem nježno i strasno,
dok me glazba sfera nosi
i smiješim se,
dok iza mene plače
pobijeđeno vrijeme,
dok se vrtim spiralno,
a vječnost mi je
skinula breme.
