MOJA VATRA
slika: internet
Moja vatra
konačno pleše nježnim,
a tako čvrstim i sigurnim
baletnim korakom.
Od malenog plamena
skrivenog ispod kamena
koji se u svijetu
zemljano vodenom probudio
i nije znao kako da gori,
kako da progovori
ustima punim zemlje
srcem punim valova plimnih
pa se skrivao kroz neke
čudne labirinte koračao
salamandere dozivao
ne bi li svoju iskru održao
u svijetu bez svjetla
koji je prvi žar
tek kroz dijelove sna dobivao.
Moja vatra,
nespretna u želji da istinski grije
znala je gorjeti gdje nije smjela,
znala je ponekad dotaći tijela
kroz odijela tijela duše
koja zapravo trebaju
tvrđave ponosa srušiti
i prepustiti se znamenu plamena
kroz bol i suze,
kroz čudni protok
umiranja i rađanja,
da bismo došli
do stepenice davanja
bez traženja.
Moja vatra pleše nježno
uz sonatu koju netko tamo
gore, dolje, ispod iznad, svira,
a imena nema,
tek Ljubavlju ga nazivam
kad se sva imena potroše
i sve stvoreno oko mene nestane.
On prebire po tipkama crno bijelim,
a moja vatra pleše u tisuću boja
gledajući horizont
svih mojih padanja
i svih mojih odživljenih nadanja.
Moj Stvoritelj vatra je
koju mnogi koji je dodirnu
ne mogu preživjeti,
a tajna života samo je
ritam plesnih koraka.
Ja plešem nježno i strasno,
dok me glazba sfera nosi
i smiješim se,
dok iza mene plače
pobijeđeno vrijeme,
dok se vrtim spiralno,
a vječnost mi je
skinula breme.
komentiraj (5) * ispiši * #
ŽENA
slika: internet
žena,
vječna,
savršena,
senzualna,
animalna,
ovalna,
spiralna…
tigrica,
u krilu mjeseca
sonata,
appasionata…
ljubiti kao žena
bez okvir vremena,
strasno,
u svom viru
izgubljena
kao mače
sklupčana…
čudesna ženska duša
sakralna,
duboka,
kao eter opojna
kao vjetar
nedodirljiva…
žena je ruža mistična,
koju treba znati voljeti,
brati, mirisati,
trnje ne skidati,
jer žena bez trnja
nije žena...
kad se sa ljubavlju igra
voli do krvi raniti
i sebe nekada
obraniti...
žena, vječno neshvaćena,
a tako nježno neizbježna
od svjetla sastavljena,
a skriva svemir crni
koji guta zvijezde
i lomi nebo i snove...
poljubac žene
vakuum usana
u poljupcu
bez daha
satkan od žudnje
i anđeoskog praha...
ah, ta žena,
uvijek krivo optužena,
iz raja protjerana,
ali zato slobodna,
da voli do ludila
i neshvatljive boli…
volim biti,
sanjati,
shvaćati,
uvijek i jedino
kao žena,
pa makar progonjena
do kraja
vremena…
komentiraj (4) * ispiši * #
NE POSTOJI ZAUVIJEK I KONTEKST OVOG SVIJETA
slika: digital art
Ne postoji zauvijek
i kontekst ovoga svijeta kakav jest
niti ja kakva jesam
niti ti kakva jesi.
Svijet je na dlanu probodenom
raspet, ali još nije pokopan
niti ne znamo kad će treći dan
niti kad će uskrsnuti
i mi sa njim u njemu.
Sve se mora izvlačiti iz konteksta
nad glavama ljudi
i zapjenjenih bezglavih jahača
(svaki bi svoj dio kolača
natopljenog smrdljivim mirisom
otrovanih nedužnih civila,
sve je namještena igra
kontekst koji traži preinaku,
dok drugi vjeruju i ginu).
Zarotirala se Majka Zemlja,
vrtoglavica, oganj iz njenih bedara
mimo njene volje će suknuti
recimo, da će je bezbožnici
do kraja dotući, zauvijek.
U svemu tome životarimo mi,
ja više, ti manje
i držiš svoj princip,
a ja ga ne želim držati,
jer principi vladaju
ovim područjem sna
u kojem ne postoji za mene
riječ zauvijek.
Svijet će nestati kakav jest
i mi u njemu
svaka na svojoj strani bande,
ali ne...još malo
pa će me netko probuditi
i sve će biti novo
ne vrijedi brisati napisano
niti se vraćati
niti tražiti nešto prije buđenja,
ionako ovo sve nije,
mi jesmo, Svijet jest, ti jesi,
ali samo kad nas netko
izvuče iz konteksta.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=98933
komentiraj (4) * ispiši * #
