PRATIŠ ME (MOM ANĐELU ČUVARU)
slika: internett
Pratiš me,
uvijek me pratiš
u školjku mojih rana
oko zrnca pijeska se obaviješ,
da me ne boli
prošlost ožiljcima tetovirana.
Pratiš me,
u moju suzu utoneš
kada mislim da nitko ne vidi
zaustavljene otkucaje moga srca,
jer ne može shvatiti,
uklopiti, utopiti se
u apsurdu svog ludila zla
koje me grize ponekad
kao čopor gladnih vukova
(ljubavi gladnih).
Pratiš me,
moj dobri anđele,
kada procvjetam negdje odjednom
u pukotini nasred ceste
i želim ostati netaknuta,
samo procvjetati u ime ljepote,
a znam, pregazit će me
kotač života.
Pratiš me i tada
i podigneš me zgaženu
pa šapneš,
da će iz korijena na cesti
opet cvijet izrasti
i uvijek ćeš me voljeti.
Pratiš me
i kad mi bude čudno
zašto se smijem odjednom
i budem sretna kao zaigrano dijete,
a tijelo umorno od godina
pomalo zaostaje
za brzim korakom mladosti.
Pratiš me,
jer u tom mom smijehu
dotičeš me svojim zagrljajem
i otkrivaš se bar za trenutak,
da te vidim u potpunosti
i da se smirim i umirim
u tvojoj prisutnosti.
Tanja Repinac Mulingar, 16.6.2020
komentiraj (4) * ispiši * #
GRNČAR MOJE DUŠE
slika: digital art
Ti me izgrađuješ, Oče,
grnčaru moje duše,
a ja se opirem
pod Tvojim rukama
i htjela bih biti nešto drugo,
nešto svoje,
dok Ti znaš, Oče moj,
Ti znaš što ću postati,
vrč iz kojeg će netko vodu piti
vrč koji se može i razbiti,
ali i ponovo sastaviti
rukom Tvojom mekom
čudesnom,
jer nije vrč smisao
ni konačnost
tek put do drugih koji žeđaju.
Neću se opirati više,
bila cijela ili razbijena,
Ti si taj
koji kroz mene
rastačeš sebe
zaljubljen u čovjeka
ma, kako krhak i slabašan bio,
zaljubljen u ljubav
ma, koliko puta izdana i ubijena,
ali uvijek oživljena
i ponovo uskrsnula.
Tanja Repinac Mullingar 15.6. 2020.
komentiraj (1) * ispiši * #
KULE U PIJESKU
S osmijehom i prljavim dlanovima
od zaigranosti života
gradeći uporno pješčane kule
i nadajući se,
da ih plima neće prekriti
vjerovala sam u Tebe,
moj Oče,
i sada još vjerujem,
dok mi je srebro obojilo vlasi,
a tijelo se opire prolaznosti
i sada vjerujem u tebe,
moj Oče,
jer dotičeš me svaki dan
suncem u rađanju novog dana,
zvijezdom večernjicom
kad mi umor svlada srce i dušu,
vjerujem u Tebe,
iako valovi i dalje nadolaze,
a ja na obali čekam čudo
za koje znam, da će se dogoditi,
čudo u kojem ćeš se pojaviti,
svojim svjetlom svako zrno pijeska obasjati
i sve porušene kule
svojom ljubavlju ponovo sastaviti…
Tanja Repinac, Mullingar 13.06.2020
komentiraj (4) * ispiši * #
