slika: digital art
Ti me izgrađuješ, Oče,
grnčaru moje duše,
a ja se opirem
pod Tvojim rukama
i htjela bih biti nešto drugo,
nešto svoje,
dok Ti znaš, Oče moj,
Ti znaš što ću postati,
vrč iz kojeg će netko vodu piti
vrč koji se može i razbiti,
ali i ponovo sastaviti
rukom Tvojom mekom
čudesnom,
jer nije vrč smisao
ni konačnost
tek put do drugih koji žeđaju.
Neću se opirati više,
bila cijela ili razbijena,
Ti si taj
koji kroz mene
rastačeš sebe
zaljubljen u čovjeka
ma, kako krhak i slabašan bio,
zaljubljen u ljubav
ma, koliko puta izdana i ubijena,
ali uvijek oživljena
i ponovo uskrsnula.
Tanja Repinac Mullingar 15.6. 2020.
