JUTRO I JA

01 svibanj 2020



slika: internet

Dobro ti jutro, novi danu,
zaista dobro, suncem okupano
rosom u travi okićeno.

da, dobro ti jutro,
oslikavam novu sliku
bez tragova prošlih boja,
bez odslušanih kukanja
i hoću li te voljeti ili preboljeti,
hoćemo li imati ili nemati za jesti,
a ne za ljubiti se,
kruha dovoljno, straha od straha,
da ćemo se prestati bojati,
ekstatično brojanje dana koji su preostali.

Da se vidimo kakvi jesmo,
da skinemo maske
i zarazimo jedno drugo iskrenošću,
bez kalkuliranja
koliko treba biti udaljen,
da bi bio siguran.

Dobro ti jutro,
novi, lijepi moj topli danu,
moj svijet nije siv,
on titra nježnošću
i nekim čudnim inatom borim se,
da tu nježnost sačuvam,
dok mi laži prosipaju umjesto cvijeća,
jer romantika je strana,
besramno se razbacuju riječima brižnosti,
dok im je duša u nekom ledu hibernirana,
a misle, da su živi,
dok ja uzalud pokušavam
otopiti led.

Dobro ti jutro, novi danu,
zakrili me svjetlom svojim,
da sve iluzije spoznam
i rastopim u tvom postojanju,
da shvatim i prihvatim,
jer svijet ima drugačije boje,
nego moje oko vidi,
ljudi su drugačiji,
nego ih moja duša osjeća.

Dobro ti jutro, prelijepi danu,
prihvaćam sve mogućnosti
i sve buduća razočaranja
kao kamenčiće u ruci
koje ću bacati pored staze,
jer ne želim,
da itko prolazi istim putem
koji je jednosmjeran
i samo mojim koracima
namijenjen.

Tanja Repinac 01.05. 2020 Mullingar

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.