ZAROBI TRENUTAK

29 listopad 2019



slika: digital art

Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.

Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.

Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
ali i novo rađanje.

Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah,
ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima
oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.

Zarobi te divne trenutke
prije, nego ih dohvati
čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.

Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš
za bezvremene odaje
tvoga budućeg doma
kojeg vječnošću nazivamo.


pjesma je iz moje 1. zbirke poezije "LANTERNA MOJE DUŠE”

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SVE TEŽE JE RODITI PJESMU

04 listopad 2019



slika: internet

Sve teže je
roditi pjesmu za ovaj svijet
koji je posjekao drveće za kolijevke
i koji je ptice zatvorio u krletke,
dok jutra dočekuju tiha svitanja,
a nebo se prelijeva u sat
kojem se kazaljke ne mogu pomaknuti,
jer vrijeme je stalo
u svojoj čežnji za vječnošću.

Sve je teže roditi stih ljubavni,
stih, koji će raširiti ruke srca
i otvoriti vrata svima
koji u srce i dušu vjeruju.

Sve teže je pustiti riječi
kao djecu nevinu
u prostore gdje više ne postoji
osmijeh bez zadrške,
gdje se treba preživjeti,
a ne odrasti
do samrtno ozbiljnog lica čovjeka.

Sve teže je rađati pjesme,
a još je teže držati u maternici svojoj
silne glasove koji žele pričati,
pjevati. letjeti do granica bezgraničja
do zjene oka Božjega
koji svu bol rodilje gleda i miluje
rukom nevidljivom kada nitko ne vidi.

Sve teže je nositi
neizrečene izričaje
koji možda nikad svjetla vidjeti neće.

Možda u nekom drugom svijetu,
ne znam, ali u ovom svijetu sam začeta,
u ovom svijetu se u meni začinje sve.


https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sve-teze-je-roditi-pjesmu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.