ZAROBI TRENUTAK
slika: digital art
Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.
Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.
Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
ali i novo rađanje.
Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah,
ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima
oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.
Zarobi te divne trenutke
prije, nego ih dohvati
čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.
Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš
za bezvremene odaje
tvoga budućeg doma
kojeg vječnošću nazivamo.
pjesma je iz moje 1. zbirke poezije "LANTERNA MOJE DUŠE”
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (1) * ispiši * #
SVE TEŽE JE RODITI PJESMU
slika: internet
Sve teže je
roditi pjesmu za ovaj svijet
koji je posjekao drveće za kolijevke
i koji je ptice zatvorio u krletke,
dok jutra dočekuju tiha svitanja,
a nebo se prelijeva u sat
kojem se kazaljke ne mogu pomaknuti,
jer vrijeme je stalo
u svojoj čežnji za vječnošću.
Sve je teže roditi stih ljubavni,
stih, koji će raširiti ruke srca
i otvoriti vrata svima
koji u srce i dušu vjeruju.
Sve teže je pustiti riječi
kao djecu nevinu
u prostore gdje više ne postoji
osmijeh bez zadrške,
gdje se treba preživjeti,
a ne odrasti
do samrtno ozbiljnog lica čovjeka.
Sve teže je rađati pjesme,
a još je teže držati u maternici svojoj
silne glasove koji žele pričati,
pjevati. letjeti do granica bezgraničja
do zjene oka Božjega
koji svu bol rodilje gleda i miluje
rukom nevidljivom kada nitko ne vidi.
Sve teže je nositi
neizrečene izričaje
koji možda nikad svjetla vidjeti neće.
Možda u nekom drugom svijetu,
ne znam, ali u ovom svijetu sam začeta,
u ovom svijetu se u meni začinje sve.
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sve-teze-je-roditi-pjesmu
komentiraj (2) * ispiši * #
