slika: internet
Za tebe skinula sam
svoja meka krila
i predala se smrtnosti
tvojih nježnih ruku
ne sanjajući o mogućnosti
nepovrata u sebe.
Sav prah zvijezda
udahnula sam u tvoj dah
ne bi li tvoja ljubav
svemirnom dubinom disala
i ne bi li ekstaza
vihora spiralnog
odvela oboje
do sazviježđa
našeg prvog krika
rađanja jedno iz Jednog.
Možeš li me tako
duboko voljeti kao ja tebe,
u ovom paperjastom
naziranju jutra?
Ako ne, idi,
ponovo ću staviti krila
i poletjeti u kraj
izvan snokraja
gdje tužne vile
suze svoje
Majci od jezera kristalnog
poklanjaju
pa ću poletjeti opet,
ali nikad više
tebi u zagrljaj.
