slika: Tanja Repinac
široke piste
nebo još šire
srce se sakrilo
zrakoplovi plaše ptice
ljudi se ne plaše ničega
vrve poput mrava
dok se hladi caffe latte large
plastična aloja
u plastičnoj posudi
skuplja prašinu
i žudi za umiranjem
kava sa pogledom
odlasci i dolasci
stapaju se u jednu
neprepoznatljivu cjelinu
a oči ne vide smisao
i ne traže ljepotu,
kao što uvijek čine
u svakom darovanom trenutku
sa tugom i radošću
istovremeno
kava sa pogledom
onim mojim
pogledom duše
koja ipak dotiče rubom
sutra
u bojama tirkiza
bez sivila
i ne predaje štafetu
oblacima tamnim
dok trka do cilja
još traje
16.5.2019., aerodrom Budapest
