RIJEKOM PLOVEĆI
slika: internet
Valovima i virovima rijeke
prepustila se moja duša bez straha,
jer rijeka je mati,
rijeka je krv majke Zemlje
njene vene izbrazdane,
plavetne, zelene, mistične i tajnovite,
njena dubina i zagrljaj.
Ah, dva puta me skoro nepovratno uzela
(valjda je mislila da nimfama treba sestrica),
a ja je opet ljubim
gledajući struju koja nosi i divlja je,
ali i draga kada se rađa
kao maleni izvor.
Rijeka bez povratka,
rijeka gdje lađar nosi duše
na drugu stranu,
rijeka koja zna svakoga po imenu,
čudesna rijeka koja razara i obnavlja
koja nije samo zemaljska.
Rijeke ljubavi,
rijeke mržnje,
rijeke suza,
rijeke bola,
rijeke gorčine,
ali i rijeke radosti
sve prolazi, protiče i otiče,
mi jesmo oni koji uvijek obalu dosegnu
u drugoj sferi i drugom svemiru možda,
obogaćeni spoznajom, da smo vječni
u svojoj želji da se spojimo s oceanom,
možda se i izgubiti u njemu,
ali zapravo pronaći ćemo se
u Bogu koji nas voli više,
nego što mislimo,
nezamislivo više,
nego što možemo shvatiti
našim ljudskim postojanjem.
komentiraj (2) * ispiši * #
