slika: digital art
Zaustavite svemir,
bar na trenutak
sve mržnje,
crni protiv bijelih,
žuti protiv crvenh
sve bahatosti,
otrovna oštroumlja
besparice, rasparice,
letove sa ludim pilotima
koji ne broje žrtve
ponirući u nepovrat smrti,
zaustavite glad zemlje
za čistim zrakom
čistim krvožiljem rijeka
sakaćenje i blaćenje svega dobrog,
ubijanje iz dosade,
plač djeteta
i cvilež životinja
koje znaju
šta im se sprema,
dok se nož brusi u tami…
Zaustavite taj kotač
koji se vrti sve brže
i uđite u beskraj mojeg malog svijeta
gdje iskon radosti
nikad ne prestaje,
gdje nebo nikad ne gubi boju,
i cvijeće govori mirisom,
a duše se hrane pjesmom,
dok akordi u sferama odzvanjaju
natopljeni ljubavlju bez granica
bez razlike tko smo,
što smo, gdje smo,
odakle smo,
jer sve samo jednotom diše
zaustavite krv na krv,
oko za oko,
surovost i sirovost,
ma koliko veliko opravdanje
neki tuđi neznano božački um naređuje
zaustavite taj kolovrat jalovosti,
tu svastiku krivo okrenutu
i uđite u svoje potisnute sjene
koje vape za pomirenjem
negdje u vremenu
koje nazivamo sada.
Ugasite ponovo zapaljene lomače
na kojima mudre vještice
i čarobnjaci više neće gorjeti,
jer vas stoljećima pokušavaju shvatiti,
čak i pratiti vašu upornu želju
za ubijanjem svega istinski svetog,
jer svetost kroz nevine žrtve
postaje nebeska.
Zaustavite konačno sebe
u ludom mahnitom
dance macabre plesu
i zagrlite svoju iskru dobrote.
koja gasne
ali još tinja u vama,
jer znam da je imate,
unatoč uvjeravanju u suprotno.
