DAJ PET, ANĐELE!
slika: digital artist
gledaš me, šutiš,
kroz moj kaledioskop
promatraš spektre previranja
i sva moja pitanja
sabireš pod svoja krila
iako i ona su oprljena od zemaljske nevjere
u tebe koji jesi na nebesima,
ali i tu gdje te mogu dotaknuti
samo jednim dodirom,
bez tijela,
samo dušom kroz dušu
ili mi se čini
ili si umoran
poput mene
od silne nakaznosti svijeta
kojeg truju pijani trovači
nazdravljajući vinom zla
likujući nad slabima, gladnima, bolesnima,
onima, koje zidom ograđuju
uredno podšišani monstrumi
naizgled uzorni građani,
a ispod kože
demoni bez srca…
svijet nije lopta,
svijet je ploča
koja se vrt vođena nekom tuđom rukom,
dok pravi Bog
drugačiju zemlju ponovo stvara
kroz svoje zjenice ljubavi
svjetlom ispunjene…
daj pet, anđele moj,
prijatelju moj,
koji pokušavaš utjeloviti svoju posebnost
ne bih li prestala plakati
i ponovo počela koračati,
nije potrebno, dragi,
znam da si tu,
samo daj pet,
jer već nazirem osmijeh na svom licu,
iako ga treba pokrenuti
kao kotačić zaustavljene ure
bez snage za dalje…
komentiraj (2) * ispiši * #
