PROLAZNOST

19 srpanj 2018




Nikad mi se nije dogodilo da zaplačem,
jer moja čudesna mirisna crvena ruža
pronađena na pločniku, umire.

Pognula je glavu,
darovala me svojim opojnim mirisom i ljepotom
kao ni jedna ruža do sada.

Željela sam da njena ljepota traje vječno,
ali u ovom fizičkom svijetu
prolazna je kao i ja.

Ne plačem ja zbog te prolaznosti,
plačem što ne mogu zadržati
te magične trenutke.

Smrt je transformacija
gdje ćemo i da li ćemo se sresti
ponovo moja purpurna ruža i ja
ne znam,
ali znam da ćemo se pronaći opet.



POEMA O USKRSLOJ RUŽI

18 srpanj 2018





pjesma o ruži koju sam našla na pločniku






na pločnik bačena
trnjem nedodirljivim optočena
još neotvorena
poput mistične tajne
ležiš čekajući smrt
ili transformaciju
nečiju nogu da te zgazi
ili sunčev plamen
da spali tvoju nježnost
neiskazanu još

ljepoto moja
uzeh te na dlan
po cijenu krvi od tvog trnja
i zaželjeh da živiš
bar još malo
na mom stolu
baršun tvoj da poljubim
i latice tvoje
da pomilujem

čarobna noć
otvorila je tvoju čašku
jutrom soba moja
tvojim mirisom je disala

znam da nećeš vječna biti
kao ni ja
bar na ovom svijetu
al tvoja ljepota
i mekoća satena
tvoj purpur
boje moje krvi
mi se nismo slučajno
pronašle
niti je slučajnost
naš zajednički put
u neke beskrajne
procvjetane aleje
kada ćemo se opet sastati
tebe ću privinuti na srce
a ti ćeš me opet darovati
mirisom tvojim opojnim

Celbridge, 17.7.2018



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.