pjesma o ruži koju sam našla na pločniku
na pločnik bačena
trnjem nedodirljivim optočena
još neotvorena
poput mistične tajne
ležiš čekajući smrt
ili transformaciju
nečiju nogu da te zgazi
ili sunčev plamen
da spali tvoju nježnost
neiskazanu još
ljepoto moja
uzeh te na dlan
po cijenu krvi od tvog trnja
i zaželjeh da živiš
bar još malo
na mom stolu
baršun tvoj da poljubim
i latice tvoje
da pomilujem
čarobna noć
otvorila je tvoju čašku
jutrom soba moja
tvojim mirisom je disala
znam da nećeš vječna biti
kao ni ja
bar na ovom svijetu
al tvoja ljepota
i mekoća satena
tvoj purpur
boje moje krvi
mi se nismo slučajno
pronašle
niti je slučajnost
naš zajednički put
u neke beskrajne
procvjetane aleje
kada ćemo se opet sastati
tebe ću privinuti na srce
a ti ćeš me opet darovati
mirisom tvojim opojnim
Celbridge, 17.7.2018
