slika: digital art
čudan sam ja neki pjesnik
zapet i raspet
koji korača sam i nag
bez ičega na sebi
sve sam izgubila
zadnju mrvicu duše
posljednji gutljaj srca
a kaput radosti
izjeli mi gladni
ljudomoljci
ma, čudan sam ja neki pjesnik
trebala bih nositi šešir
ispijati ljute uz cigaretu
za nekim prljavim šankom
i raspredati duboke plačne filozofije
o smislu i besmislu života
i ljubavi, a ja?
u tišini dok ispirem suđe
stvaram zvijezde
vodim djecu i ljubav
kroz život i u životu
čudan sam ja neki pjesnik
imam sve
a nemam ništa
tek jednu malenu iskru
u nečijem oku
tek jedan dragocjeni
sačuvani osmjeh
tek komadiće snova
koje mjesto zemlje
gazim u cipelama
