slika: digital art
Tjelesne trivijalnosti
u osami onih
koji pokušavaju pronaći balans,
smisao besmisla
i porive beštija bez duše,
animalizam bez anime
čisto sirovo stanje
bez ijedne mrve ljubavi,
bilo kakve...
Takvi prođu kroz portal mog svemira
i ulete nepozvani
sa željom da sve poremete,
kaos im je jedini način životarenja,
dok traže suživot sa mnom,
a ledena robotika
pokreće njihova srca, riječi...
Nisam Gospodin iz evanđelja
i ne mogu i da hoću
reći im da me slijede,
jer svaka stepenica
ruši se iza mene,
dok se penjem
ka zlatno plavom nepovratu...
Tako je kako jest,
samilost ne gubim,
ali ni ja se ne mogu vratiti natrag
dokučiti ih,
njihovo bešćutno trovanje i sakaćenje
svega lijepog, onog iskonskog, božanskog
koje bi ih trebalo pokretati...
Uživanje u ubijanju nevinih života,
gaženje i plazenje po blatu ovisnosti
i turbulentnim trenucima
kratkotrajnog zadovoljstva,
sve to tek krajičkom oka posmatram,
dok koračam svjesna
svih tih žalosnih
nesvjesnosti...
Celbridge, 22.3. 2018
