slika: internet
U konačnici,
venut ću u nekoj ubožnici
za siromašne duhom
previše snova u ovom svijetu klaunova
teška sam socijala
svoje komadiće zlata
na buvljaku izlažem,
ali u modi je umjetno zlato i lažni sjaj
pa stanem uz cestu i gledam:
prolaze autići veliki i maleni
koje čudno voze
odsutni i skroz naskroz budni ljudi,
(bitno je imati).
Odlazim pred teatar
gdje bi snovi trebali proći,
ali zatvaram oči,
jer me zasljepljuju blještave
večernje toalete
i tako bitne etikete.
Prikazuje se "Krabuljni ples"
maske i maskice
pomade i kremice
venecijanski ustajalo more
miriši na trule obzire
gondolijeri nemaju posla,
romantičari izumiru,
jer bitno je biti,
a to ne paše u moje sheme
i moje dileme.
Uspinjem se na snježni vrh
tražeći samoću,
ali ni tu ne nalazim što hoću,
zaprašiše me snijegom
ski frajeri i damice
punih želudaca tople sarmice.
Bitno je biti in,
na vrhu nekog svijeta,
a ja tražim posljednji mrazovac snova
što negdje skriven cvjeta
i još nešto tražim:
iglu sa toliko velikom ušicom
da kroz nju deva može proći.
Svi kažu-"Ne sanjaj, to ne može.",
a ja tiho šapnem:
"Pronađi ti, ako ja ne uspijem,
dobri Bože..."
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/u-konacnici
