slika: digital artist
Treba mi jedan anđeo sasvim mali
onako, da mi stane u najmanji kutak duše
kada je breme preteško i tuge pregoleme,
kada se svi stvoreni svjetovi ruše
kada na stijeni stojim ogoljena i sama
okružena ludim vjetrom
koji nemilice u mene puše.
Trebam jednog anđela sasvim malenog,
čak i bez krila,
samo da me zagrli dahom i šapne
gdje sve nisam bila,
a zastala sam
na onome gdje ne bih trebala biti,
prestala na tren sanjariti,
ljubav uredno spremila
u najdublji pretinac srca
i sada koračam onako hrabro
koracima vojnika bez vjere
u čudesni završetak rata
koji je odavno, zapravo, prestao,
jer odavno je svaki trag vojevanja nestao.
Trebam jednog anđela onako sićušnog,
a tako milog koji će me uvijek povući za skute
kada počnem brojati sat i minute,
jer vrijeme me steže i veže,
a zapravo ono ne postoji,
već samo vječnost koja se otvara
koja se nudi u predvorju raja,
u smiraju beskraja.
Treba mi mi maleni anđeo,
a zapravo tek sad vidim
da je on tu,
nikad me napustio nije,
nikad me zaboravio,
nikad ostavio
i tek sad kada ne tražim
velika krila i zlatne odore,
anđeo me grli,
anđeo me voli
u predvorju raja
u smiraju beskraja.
....pjesma..sad stvorena..nakon dugih mjeseci poetske šutnje...
