lanterna moje duše

TANKOM LINIJOM DUŠE

22 studeni 2017

slika: internet

u vrtu tvoga života
pod lišćem suhim
ti me zamrlu nađe
prekrivenu
bezbrojnim obzirima
i suhom zemljom
nametnutih okvira

ne oživljavaj me poljupcem
i ne dodiruj moje srce rukama
da ga pokreneš
zabij u njega
iglu adrenalina tvoje duše
reanimiraj me sobom
da svaka stanica
u meni vrisne tvoje ime
kad oživljena
u oku tvome
pogledom
svoju viziju
prepoznam..

komentiraj (1) * ispiši * #

ŽAR-PTICA

16 studeni 2017

slika: internet

ptico plamena,
žar ptico,
ptico moje čudnovate duše,
na dlanu mom, zgrčena drhtiš,
i šutiš…

tko je zatomio
tvoj vječni pjev
i plamen vratio
u krletku
moga tijela?

prerano si poletjela,
zaplamtjela
drugu dušu obasjala…

ovo vrijeme
nije vrijeme plamena,
nego vrijeme kamena,+
i ništa svojom vatrom
upaliti nećeš…

kameno srce,
kamena tijela,
kamena grana,
kameni cvijet,
kamen je
cijeli ovaj
nesretni svijet...

nisi me pitala,
samo strasno poletjela
i tužna natrag
na dlan mi sletjela…

komentiraj (1) * ispiši * #

SVE(MIRNA)

10 studeni 2017

slika: internet

sve(mirna) ja
obavijam te zvijezdama
i bijelim nitima
anđeoskog sna,
ne bi li shvatila
da si od sjajnog praha,
a ne od zemlje same stvorena,
da ćeš se opet u sjaj vratiti
i konačno sebe pobijediti…

nitima nježnim
te obavijam
i u u kukuljicu meku
tvoj svijet umatam,
da se jednom kao leptir probudiš
i sretna sebe oslobodiš…

ako ponekad prozborim
jezikom ovog svijeta,
ne sumnjaj,
nisam s ovog planeta,
tu sam, kao i ti,
da naučim,
kako treba voljeti
i kako nebo
u tijelo uklopiti,
a pri tome
sebe i druge
ne povrijediti…

sve(mirna) si i ti,
ljepoto moja,
i zato ne zaboravi ljubav
i sjaj prenijeti,
kad kao leptir
iz kukuljice
odlučiš poletjeti…

Napisano u Satnici, na Cvjetnicu, 2009. godine

komentiraj (3) * ispiši * #

ČEKALA SAM TE (za moga Stvoritelja)

02 studeni 2017

slika: internet

u predvorju sna,
na obali suza
u sivom, raskidanom svitanju
krikom zatomljenim
nisi li ti bio taj
što si obećao
da ćeš mi u dlanu nježnom
donijeti dodir leptirovog krila
koji dotiče uzdrhtalo moje srce
i smiruje otkucaje nemirne

ja sam od plamena sazdana
i ti znaš, da samo ti moj plamen
obuzdati možeš
da ne sagorim sama sebe
u čežnji neutaživog čekanja

obećao si,
dao mi malo sebe
u čežnji neutaživog čekanja

obećao si
dao mi malo sebe
pa opet nestao na pučini
i ostavio me bez ijedne želje više
ugašenu, skamenjenu i nepoznatu,
sebi oduzetu

ne poznam se više
ne želim voljeti,
ne želim čekati
više ništa u sebi nemam
i više se ne nadam

ne šalji mi više sebe u drugom,
jer nitko ne voli moje srce
tako kao ti
i ponovo će me raniti
i ponovo će boljeti.
pa do kada misliš da mogu izdržati?

nasukana, kao kit plavetni,
u plićaku bola
ne mogu se vratiti
i ne mogu me drugi shvatiti
ljubav moju u sebi za tebe
kroz prizmu svoje ljubavi gledaju
i ne vide tebe
i ne vide mene

pogledom molim,
jer pričati ne znam,
da me shvate
i na pučinu tvoje ljubavi vrate,
ali napuštaju me
i s obale odlaze,
jer misle da nemaju snage
tebe u meni pokrenuti
i u plavetne dubine me vratiti

ti ćeš ipak jednom doći k meni, znam,
ali potpuno, potpuno sam…

komentiraj (2) * ispiši * #

O AUTORICI STIHOVA I TEKSTOVA NA BLOGU

TANKOM LINIJOM DUŠE

ŽAR-PTICA

SVE(MIRNA)

ČEKALA SAM TE (za moga Stvoritelja)

.....................

...