slika: digital artist
Tu, baš tu, gdje tvoja ruka
treba susresti moju,
tu, gdje srce kroz kožu
kuca svojom prisutnošću
i želi ti pričati,
onako dugo, dugo,
pogledom bez riječi
kroz prvi odsjaj zvijezde večernje
do zadnjeg tračka
zvijezde jutarnje,
kada se noć
oprašta sa jutrom,
tu me potraži,
i dlanom kroz dlan moj
prisloni svoju dušu
uz tkivo moga bića…
Nemoj me tražiti
među cvjetovima,
koji nisu okusili dodir divlje kiše
i bili povijeni do zemlje
od vjetrova nesnosnih,
čije latice nisu bile okrznute,
ledom i snjegovima
koje nitko čekao nije..
Ja nisam pripitomljena ljepota
niti ruža,
koja ne zna cvasti
izvan staklenog zida..
Ja sam onaj mali buntovnik,
tratinčica,
koja prkosi žici i mrazevima,
koja prva otvara oči
kada sva priroda
još sanja proljeće..
Nemoj me tražiti
i nemoj me grliti,
ako tvoje oči
nisu pretočene
u suze mojih očiju,
bilo radosnice,
bilo žalosnice..
Nemoj mi biti tišina,
ako tvoj pjev nijemosti
ne razumije
bezrječje mojih
iznenadnih trenutaka..
I nemoj mi pričati bajke,
ako si zaboravio
kako je biti dijete..
Ja nisam
u tvojim životnim školama
učila kako se treba
oduprijeti nezrelosti
i postati zreo,
bez ijedne sjemenke
da plod ljubavi donese..
Nemoj me smještati na klupu
pored sebe,
ako za mene nemaš
bar jedan akord ptice,
koja nas gleda sa grane
grlice, koja samo što ne otprhne
sumnjičava u tvojoj želji
da joj krila ne slomiš
jer, zasigurno,
ti bi je u kavez stavio
ne bi li njenu pjesmu
za sebe sačuvao..
