Opet sam ostavila otvorene
plave prozore moje duše..
Kamen moga doma
cvijeće davnih poklonjenih pogleda..
Dotaknula si kao lahor u vrelini sunca
zastor moga srca..
I ja ćutim tvoju blizinu
iako nas kilometri drumova dijele
iako se nikada nećemo okom pogledati
jutrom zagrliti..
Znam da si dušo
to bila ti,
bez imena
bez sazdane odjeće minulih dana
koji su tebi toplinu donijeli
meni studen postojanosti..
Znam da si to ti
preko rijeke hirovite
preko rijeke virovite
jedan kristalni most
spojio je opet
naše razdvojene obale..
Znam da si to ti
jer samo ti
izvan sebe kakva jesi
možeš donijeti okus
bezuvjetnosti..
Znam da si to ti
i znam
da će se zatvoriti ponovo prozor
kada okom uhvatim
zvijezdu koja pada..
neka ona ostane dio noći.
Naša ostaju sunčana jutra
i beskraj neba koje sanja....
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
