slika: digital artist
Netko je vidio
tragove na vodi.
Pitaju me
kako naučih hodati
po površini?
A ja rekoh:
"ne znam to,
ja sam samo oblutak,
bačen zaigranom rukom
vječnog djeteta Boga,
koji je želio
što više krugova iza mene
prije nego dno dotaknem
i valovi me prekriju.
Svakim krugom,
dotaknut ću nešto i raspršiti se
kroz moje dotaknuće
u bezbroj novih krugova,
zaboravivši odakle sam počela
i gdje mi je kraj.
Dotaknut ću zvijezde padalice
koje nikad želje neće ispuniti,
podići ih sa zemlje,
smjestiti negdje usred Srca koje voli
i pretvoriti ih u zvijezde radosnice,
zvijezde željilice, zvijezde nebesnice.
Dotaknut ću i usne
svojim krugom od morske pjene
one usne koje nikad izgovoriti neće
istinske riječi oprosta,
a ja sam ga bezbroj puta
na krilima golubice
kroz utvrdu moga srca
u nebo slala.
Raširit ću se
plavim valovima malim
do obale tišine
gdje će samo nijemi pogledi
govoriti umjesto svih
neizrečenih riječi ljubavi.
Onda ću prošetati sanjivim plavim ulicama
čekajući neke susrete
koji trebaju biti,
a čini se da nikad neće.
I nakon svega,
iako ne bude ono što treba biti
otići ću smirajem ispraćena.
Moju knjigu duše
vjetar će pod otvorenim prozorom čitati,
a onda je visoko podići
i u ocean vratiti,
onom oblutku
koji na dnu u pijesku spava
ne znajući
kako je tamo došao
i gdje će njegovi tragovi završiti...”
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
