…Ja ću te čekati…
Negdje u mekim zaobljenim rubovima
Školjke sedefne
Koju je napustio zadnji stanovnik mora
U bjesomučnim igrama vala i pjene,
..ja ću tamo biti,
zrno pijeska
zarobljeno vlastitom čežnjom
da bolom
za tebe biser stvori….
..Ja ću te čekati..
Skrivena u zamrznutom pupoljku ruže
Koja je čekala dodir sunca
Kada su sve druge ruže
Već odavno odložile svoje odore
Od latica
I predale se snu
Novog rađanja..
Ja sam tamo,
Dotakni usnama
Inje na meni
I za trenutak
Otvori moju dušu
Dodirom svojim sunčanim
Da nebo dotaknem
Makar živa
Poslije ne ostanem..
Ja ću te čekati..
U sumorju svijeta , bez ijednog živog čovjeka
Bez ptice
I oblaka,
Kad se čini da sam samo ja ostala
Poslije trenutka prestanka onoga
Što se zvalo život
I kad se čini
Da samo pustinja preostaje
Bez nade
U kap vode
U zalogaj kruha.
Ja ću te čekati,
jer znam
da nisi zaboravio moje ime
iako su ga odavno
možda svi zaboravili..
Ja ću te čekati,
I nije mi važno
Kojim imenom, bože
Tebe dozivaju,
Ja te zovem
Ljubav,
Ja te zovem
Nada,
Ja te zovem,
Makar mi se samo eho vraćao
Iz bezdana bez dna…
Ja ću i tamo biti,
Baš u tom bezdanu,
Voljeni,
Stisnuta u zadnjem grču
Ali širom otvorenih očiju
I budna,
i znam
Znam da ćeš doći,
Jer zapravo slutim
Da se nikad ni nisi odvajao
Od mene…
Ja ću te čekati
Kada svi koraci prestanu
I sjene se povuku
Pred tvojim
Sjajnim pogledom
Kojim ćeš me probuditi,
Kojim ćeš me obasjati
Kojim ćeš me zagrliti
Bez ijednog pitanja
O kajanju
Bez ijednog pitanja
O trajanju..
