Vrijeme je,
da duša poleti
iz požutjelih stranica svetih knjiga
i okusi zadnji gutljaj
iz pehara spoznaja,
koje nisu
to što se čini
da jesu.
Vrijeme je,
da krila raširi
i dotakne cvijet besmrtni
makar nestala u zagrljaju latica,
jer cvijet je crna dimenzija
za koju kažu,
da svjetlost guta,
a tama treba svjetlost,
da joj zapne u grlu,
da joj tkivo obasja iznutra,
da joj haljine crne
pretvori u vjenčanicu bijelu.
Vrijeme je,
ali je li samo za mene određeno
ili nas ima još
leptira bez straha
koji se spremaju
za posljednji let
vidljiv ljudskom oku?
posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
