Jednom će bez mene
svijet na tren zaustaviti dah,
i šarene boje
prijeći u blato i prah..
tako bar kažu...
Jednom bez mene,
brijegovi će se kupati
u jezeru sunčevog sjaja
i pjevat će ptice na rubovima
plavog beskraja..
tako kažu...
Jednom će Majka
raširiti ruke
i sve nevoljene
zaboravljene,
one koje rane još bole
i one, koji ne znaju da vole,
zagrliti zagrljajem
koji tek svoje dotaknuće čeka,
ali to, kažu,
bez mene će biti,
jer je čista ljubav
stanica daleka..
tako kažu,
bar tako kažu...
Jednom će srca zaboraviti paktove
sporazume, ratove,
uzdignut će se visoko
neki cvjetni, zlatni barjaci duše
i konačno
sve će nekim novim proljećem procvjetati,
dok suzne kiše
zauvijek prestanu padati..
Jednom će to biti,
bez mene, kažu,
i neću reći, da lažu,
samo će neznano
u svemu,
lahor moje vječnosti osjećati,
jer bit ću na gozbi
gdje se slavi budućnost,
koju ću tek, oslobođena tijela,
potpuno doživjeti
tek oslobođena bremena prolaznosti
za sve, koji ne znaju,
svjesnost potpunosti
proživjeti...
Satnica, 17.04.2015.
posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
