NEBU-LOZE
Srneće oči,
vučje krzno,
zavijanje na sunce
poljubac Luni,
masa koja spava,
masa koja se buni,
masa koja sanja,
masa koja ima,
masa koja nema,
sve što treba
sve što ne treba,
do paklenog hlada
i toplog rajskog neba,
smrt koja se životu ruga,
život koji ne pozna bitak
i sastavlja se i rastavlja,
ponovo i ponovo razmotava svitak,
odgonetava slova
koja zapravo pozna,
a muči se, smišlja,
kako da sve dozna.
Koji trebaju
pomoć ne primaju,
koji primaju
zaboravljaju, da sve imaju
i kotač se vrti, vrti,
netko se otkine sa lanca
i tlo tvrdo dotakne,
krvavih usana
ustane se, spotakne,
ali nastavi hodati,
oplemenjen svim tim nebu-lozama,
jer nebu-loze rađaju grozdove,
rađaju plodove
koji u konačnici
kao vino krijepe svjesnost
bez početka
bez kraja
svjesnost koja zadnji puta
porađa sebe
u besmislu
sve nametnute
smislenosti...
komentiraj (2) * ispiši * #
