Poželim,
da budeš nježniji
od vjetra,
i pridružiš mi se,
kao grlica,
na najvišoj grani breze,
da u njenoj kosi
tražimo puteve,
za neke nove letove...
Poželim,
da dotakneš latice
moje duše,
sedefom prhutavim,
poput leptirovog krila,
i ostaneš,
bez straha od rastanka,
u naručju mome...
Poželim,
da svaka riječ utihne,
kad nam se pogledi susretnu
i zaboravimo
da išta postoji
osim
neizrečenih nas
u praskozorju vječnosti...
Poželim,
da osjetiš titraje moga srca,
poput malene zvijezde
osamljene u svitanje,
i zaustaviš zoru
ne bi li me,
za sebe sačuvao...
Poželim,
da sve to, vidjevši me
zamišljenu u tami,
shvatiš,
da me ljubiš,
pratiš,
do bespuća daleko,
ali ti si ipak,
drugi netko
a ja,
tek tvoj nagovještaj nečega,
što bi trebalo zaživjeti,
a još uvijek
nije rođeno
u mom svijetu
ne može
preživjeti...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=115770
