Dolazi sunce,
provjetrimo naša ustajala shvaćanja
i prebrišimo sakupljene svjetonazore,
razmotajmo uredno posložene
požutjele novine
arhive neke stare,
koje čuvamo za dokaze
prvo svojih proživljenosti
pa onda tu i tamo
drugih..
Dolazi sunce,
svjetlo koje prolazi kroz hramske zidove
i rastače ikone
vlažne od lažnih poljubaca
i suvisle nade...
Dolazi sunce
nikad istim sjajem
uvijek istim žarom,
da razgrne zastor
u sobi mračnih dokazivanja
tko-sam-ja, vi niste ni za šta
u sobi gdje samo neon blijedo obasjava
uspavano tijelo
i usne koje mrmolje samodopadnost
vlastite pameti..
Dolazi sunce,
bez obzira na sjene koje prijete
umotane u crne mantije
otkrivenih očiju
(a oči najviše pokazuju)..
Dolazi sunce,
da poput perača ulica
očisti smeće
nataloženo brižnim, a praznim
sakupljačima otpada...
Sve će biti obasjano
armagedon ništavila
bog koji se smiješi,
bog koji voli
i čuda
i malene neprobuđene
pripitomljene lisice...
Sve će nestati u bljesku
trenutak
kao treptaj oka
bezbolan za vječnost
bolan samo onima,
koji se od sebe nisu pomakli...
Dolazi sunce
dolazi Sunce
dolazi,
a ja ga bez straha dočekujem
i srce mu otvaram..
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=113751
