Učitelj reče:
"Dođi do ruba tame,
mala gusjenice,
zagrizi svoj budući let
pokidaj opnu svoje
mračne postojanosti,
i kreni u nedogled oblaka..
Gusjenica je šutjela..
Učitelj je nastavio:
"Ne zaustavljaj svoju želju,
buduća kraljice,
sada ni puzati ne možeš,
samo rubove budućeg kraljevstva sanjati,
nemoj se opirati..
Gusjenica je opet šutjela..
"Pa kreni, već jednom,"
učitelj je nestrpljivo rekao,
a onda shvatio,
da je i on tamom obavijen
i prolazi opet sve ispočetka,
jer i on je bio jednom leptir
dodirnuvši sjajne visine,
a sad je u tami skučen,
iako tako uvažen i učen.
I opet reče:
"Ja se u tamu vratih
da bih tebi, gusjenice,
snagu i volju da izdržiš
svoje rođenje leptira dao,
a nisam znao
iaoko sam toliko života prošao,
da tvoj let bez mene
savršeno može početi
bez ijedne riječi
bez ijedne misli
sa dobrom voljom
ili bez nje,
ti oprosti još uvijek neznanje moje
i upotrijebi samo ono
što je jedino tvoje
onu dušu u tebi
koja će krila roditi
onu snagu,
koja će kroz tebe
novog boga
poroditi..''
