autor slike: Gyuri Lohmuller
Neki se bude trenutno,
da bi druge pratili,
neki polako, nježno,
da bi uspavane duše shvatili.
Ima onih, koji kad se bude,
prvo u vrt svoj zađu
naberu cvijeća
i stave nekima pred vrata
kad odškrinu,
da ljepotu poklonjenu
probuđeni pronađu.
Netko se budi mrzovoljan i tih
želeći svima svoj dio mraka,
a netko ne zna
kome dio svoga neba dati,
jer se izgubio u svijetu novom
a u stari ne zna da se vrati.
Neki odmah znaju što treba
i potraže svoje srodne duše,
makar i kroz nepregled zaborava
oni ih dotaknu i podsjete
na neke cvjetne zlatne aleje
gdje su zajedno šetali
i buduće svoje sretne trenutke sanjali.
A netko se probudi prije vremena,
ostavi svoj trag, da je budan bio,
netko miris proljeća
na skalinama starim,
a netko dašak tame i zime
koja, kada prođe,
neće ostaviti ni ime onoga
tko je tako došao,
tko je tako prošao
ovim svijetom kojeg stvarnošću nazivaju
ovim svijetom u kojem budni
samo kratko prebivaju.
