Nagovještaj svečanog trenutka,
kada ćeš me pogledati okom svojim dubokim
i zaroniti me u beskrajne dubine do dna
na kojem uspavana ruža čeka
svoje buđenje
(..moje srce duše, i tvoj dodir nježnosti..)..
Nagovještaj tihog trenutka,
kada ćeš me vidjeti kao što sebe gledaš,
zaljubljen u Ljubav prožetu kroz sve,
kada ćeš me prisloniti uz svoje srce
ne gledajući koju odoru tijela i života nosim,
koliko znam visko poletjeti
i koliko puta sam još niže pala..
Nagovještaj tog čarobnog trenutka
kada ćeš mi reći da si anđeo, poput mene,
a ja ću se skriti u tvojim njedrima,
strepeći da te ne izgubim
jer krila nemam..
Nagovještaj besmrtnog trenutka,
kada ćeš me obući u sebe,
i povesti iznad svih kanjona i vrleti
pokazujući mi
da za let do neba
samo želja, bez krila treba..
