Moja Svjetlosti,
Izvore, odakle sam potekla,
kapljama, kojima si me oblikovala,
ljubavlju, kojom si me obuhvaćala,
dok sam se rađala
iz svjesnosti
do zaborava,
iz zaborava
do svjesnosti,
da se uvijek tebi mogu vratiti,
da ćeš me uvijek grliti,
podsjećati,
o našem jedinstvu
unatoč razdvojenosti..
Moj Izvore,
tebi se prepuštam,
tvojim dlanovima,
tvojim dodirima,
tvojoj nježnosti
bez ijedne riječi osude
zbog tisuću pogrešnih koraka
i još više propuštenih prilika,
gdje sam te mogla dotaći,
a nisam..
Moja Ljubavi,
prepuštam se valovima
tvoga oceana,
bez straha od potonuća,
jer ma koliko veliki bili,
uvijek će me odvesti
u dubinu
tvoga zagrljaja…
