Čitaj me,
kako sam zapisana..
Čudna i uvijek budna,
nikad na jednom mjestu
i nikad kao usidreni brod
čije sidro
mahovina i trave
na dnu oceana ljube
dok vrijeme teče
i prolazi…
Čitaj me,
moje stranice govore
o vječnosti
drugačije,
nego sve ispisane riječi,
koje u očima tragača
za istinom blijede
prvim svitanjem
novog rođenja..
Listaj me,
ja sam nedovršena priča
i odjek svih pitanja,
koja su eonima postavljana,
dok sam odgovore zapisivala
u akaši mramornih svodova
brižno čuvajući zapise
svih proživljenih sjećanja..
Čitaj me,
bez želje,
da dočekaš zadnju stranicu
i bez želje,
da me ne ispustiš iz ruke,
dok me ne otkriješ do kraja..
Ja nemam kraj
ni početak,
kao što ni ti nemaš,
a tražiš uporno granice
svoga postojanja..
Čitaj me, kako sam napisana,
srcem umjesto očiju,
dušom umjesto tijela
i shvatit ćeš
poantu svoje vlastite poezije
i otkriti boju,
kojom je tvoj roman napisan..
I kada me odložiš na policu,
možda razočarana
jer si očekivala više,
drugačije,
za nijansu možda napetije
i uvjerljivije,
otvori svoje stranice.
One su nastavak svega odloženog,
koje čeka novog čitatelja,
koji će te poželjeti spoznati do kraja,
a onda se
vratiti zauvijek sebi.
Naša doticanja
su pločice domina,
jednu dotakni,
sve će se pokrenuti
i doći do prvog uzdaha Stvoritelja,
koji nas je postavio
da pišemo
njegovu ljubav….
