Heroji su izabrali strane
ostarjeli u svojoj nemoći
da se izvuku iz orbisa
tuđih sklepanih mišljenja
samuju u svojoj malenosti
pod krinkom veličine..
Luna doziva, pali baklje
kroz labirinte, gdje junaci
utiru pravac
dok iz zidova vrište
mrtvi Minotauri
željni novog života..
Nema ih više,
Sunčane kočije
odveli im esenciju istine
u neka nova, savršena tijela
gdje mogu birati
hoće li umrijeti dostojni
svoje svjesnosti
kao životinje
ili ljudi, svejedno,
jer više ne mogu biti
i jedno i drugo…
Heroji biraju stranu
i shvaćaju
da je vrijeme bitaka
prošlo svršeno vrijeme,
jer ratovi su odavno prestali
u vidokrugu usplamsale Lune
koja srebrom kiti kosu umornika
i plete halje ljubavi
za neke nove, oproštene početke..
Svijet je okrugao,
kažu neki,
svijet je ravan,
kažu drugi,
dok je spoznaja otvorena
i jasna:
svijet je ravan, linija,
koju sami zaokružujemo
kad se počnemo vrtjeti
kolotečinama
ponovljenih grešaka..
Zato heroji šute,
i gaze trnje
i blate stopala
i ne obaziru se na duljinu
predskazanog puta…
Oni su drugačiji
samozatajni u buri
strahova od sutra
vjerujući u nepogrešivost
vlastite radosti
koja nikad
poraz doživjeti neće..
