Kad se probudim,
prvo ću odložiti svoju pidžamu snova,
i umiti se
pod Izvorom ispod neba
pustiti da opere misli od jučer,
misli od prekjučer,
misli koje zamagljuju bistrinu oka
i jasnoću srca..
Odložit ću odluku
da se naoružam
da se obučem u neprobojnost
da se zaštitim od
tko zna više od čega i koga..
Pustit ću anđele
da biju bitke mjesto mene
da ugase sve tuge i sjete
i pustit ću sebe
da budem
baš-me briga dijete..
U inat velikima,
koji će brojati korake nespretne moje
zavezat ću cipelice
i zaplesati pred svima
koliko god ih dan današnji ima..
Zapjevat ću usput,
ispod sivog neba
dohvatiti boje,
koje voli srce moje
Baš me briga igrom
prijatelje zvati,
baš me briga srećom
nekom put obasjati...
